Džinovsko sočivo dostiglo 3.000 stepeni samo uz ponoć Sunca

sociva

Toplotni udar koji se širi nakon nuklearne eksplozije toliko je jak da može da izazove smrtonosne opekotine na daljini od skoro 10 kilometara. U američkom vojnom probnom centru White Sands, u blizini Les Crucesa u Novom Meksiku, uređaj nazvan solarna peć – zapravo jedno uveličavajuće staklo visine trospratnice – bez problema rutinski simulira efekte takve eksplozije.

Heliostat[1] peći, 12 metara visoki panel od 36 ogledala (ovde se ne vide), prate Sunce po nebu, prati Sunce po nebu, reflektujući svetlost ka reduktoru (1), roštilju koji može da se otvara i zatvara poput prozorkog „venecijanera“. Svetlost koja prođe pada na koncentrator (2), konkavni panel od 180 ogledala koji sabira svetlost u zrak i šalje ga ka 5,5 metara dugačkoj kontrolnoj komori (3). Tamo naučnici koriste podesivi otvor, blendu, kako bi kontrolisali koliko dugo će da određeni predmet izlože zraku. Peć može da dostigne temperaturu od 3.000° Celzijusa.

Vojni stručnjaci vrše termička testiranja svoje opreme i uređaja u solarnoj peći u White Sandsu još od kako je ona počela sa radom 1972. godine. Geofizičar sa univerziteta Purdue, Jay Melosh, ima sasvim drugačiju ideju: razmišlja o slanju svemirske verzije ovog uređaja, koji bi mogao da gađa opasne asteroide, a bogami i neprijateljske satelite i projektile iz orbite.

Predložio je da se jedna takva peć pošalje ka potencijalno pretećem asteroidu (PHA), gde bi ga gađao i izazvao toljenje dela površine. Tako nastali mlazevi gasova doveli bi do promene kursa opasnog asteroida. Prošle godine Melosh i Randy Brady, direktor Odelenja za nuklearne efekte u White Sandsu, započeli su sa testiranjem te ideje gađajući meteoritske uzorke u peći. Kažu da preliminarni testovi „obećavaju“. „Kada smo otvorili blendu,“ priča Brady, „ugledali smo samo istopljenu stenu i oblake dima.

Peć se koristi za testiranja 10 puta godišnje. Zato Brady poziva sve zainteresovane naučnike da se posluže njegovim uređajem, jer njegova upotreba vrlo rentabilna i košta svega 1,700 dolara dnevno.



[1] Svaki uređaj koji ima ogledalo koje sakuplja i šalje Sunčeve trake ka određenog tački, neprestano (uz pomoć kompjutera) prateći kretanje Sunca. Heliostati se najviše danas koriste u solarno-termalnim centralama.

Postoje i siderostati, koji prate određeni zvezdu.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi: