16.10.2022.

svemir detalj

U početku beše tačka - tako bi glasila prva rečenica Biblije da ju je pisao neki moderan kosmolog. Zatim se tačka rasprsnula i taj događaj je dobio ime Veliki Prasak, ili Big Bang kako to kažu oni preko Lamanša i dalje preko Atlantika, a tako se zove i teorija koja objašnjava Početak. Ima ta teorija svojih problema, ali na veliku većinu pitanja daje pouzdane odgovore, potkrepljene brojnim i posmatračkim i teorijskim dokazima, pa je prihvataju bezmalo svi kosmolozi. Ukratko, ona najbolje objašnjava sve što se zanimljivo dogodilo nakon Bang! Od prve sekunde. Čak od prvog stotog dela sekunde. Pa i od prvog milionitog dela. Čitave knjige su o toj sekundi napisane.

Kad razmišljate o prvom početku u svetlu teorije Velikog Praska imate problem što se krećete na samoj granici nauke, pa lako iskliznete u filozofiju, religiju, naučnu fantastiku ili u čisto naklapanje bez naučnog, filozofskog itd. osnova. A najčešće u mešavinu svega toga tako da na kraju samo konstatujete da više ništa ne shvatate.

Nauka ima svoju oblast koju istražuje, a ostalo je ne zanima, nije u njenom domenu. Za to ostalo, nauka je i gluva i slepa. Tako, ako je na primer pitate zašto Hamlet nije onaj svoj sukob sa stricem rešio odmah, kad je i bilo vreme, nego je stvar razvlačio i kilavio (a i o tome su napisane čitave knjige), nauka će vam reći: „Šta? O čemu to pričate? Pitajte estetiku, možda ona zna“. Ili, možda će vam ovaj primer biti bliži: nauka nema ama baš nikakav stav prema pitanju da li je Brendon Rut bolji Supermen od Kristofera Riva.

S druge strane, dobar naučnik je po pravilu i dobro obrazovan i, kao što ćete malo kasnije videti, ne preza da uzme ponešto od onoga što je izvan nauke. Imajte sve ovo na umu dok čitate sleće redove.

OTKUD TAČKA

Dobro, u početku beše tačka. Zatim sledi kosmologija koja istražuje šta se posle desilo. Ali, otkud tačka? Ko ju je stvorio, zašto, s kojim ciljem? Koja je njena svrha i, konačno, zašto je ona eksplodirala i šta je bio uzrok te eksplozije? To su nametljiva i interesantna pitanja, bar mene živo interesuju, ali na njih odgovor od nauke nećete dobiti, jer ona zadiru u područje koje se nalazi izvan nauke. Nauka počinje od Bang. O tome šta je bilo pre pomenutog milionitog dela sekunde nauka nema baš nikakvih informacija koje bi mogla da izučava. To područje nauci je nedostupno, baš kao što je ponekad nedostupan prijatelj koga zovete telefonom. S tom razlikom što nauci to nikakav ženski glas ne saopštava.

To, međutim, ne znači da odgovora nema. Ima ih, ali oni nisu naučni, čak i ako ih čujete od naučnika. Te odgovore daju filozofija, religija itd. ali nauka ne. Nauci su potrebne činjenice i glava da ih shvati, filozofiji je dovoljna samo glava, a religiji srce, tj. vera.

E sad, odgovora na pitanje: otkud tačka, ima u stvari i više nego što nam treba (a treba nam zapravo samo jedan), a koji ćete prihvatiti to zavisi od vašeg obrazovanja, znanja i sposobnosti da što vernije shvatite ovaj svet. Odgovor da je tačku stvorio Bog je dobar. Ali ništa se ne može zameriti ni odgovoru da je tačku stvorila banda vanzemaljaca u multi univerzumu dok se zabavljala na nekoj pijanci. Kažem, lako se isklizne u priču bez ikakve naučne i druge os­nove.

ŠTA JE BILO PRE

Kada vam neko kaže: bila jedna tačka koja je eksplodirala pre 13,7 milijardi godina, plus – minus oko 100 miliona godina, koliko je po Nasinim istraživačima star univerzum, odmah se nametne pitanje: dobro, a šta je bilo pre? Pre tih 13,7 milijardi godina?

Ništa ne ume toliko da iznervira kao dogovor koji od kosmologa dobijete. Sa spokojem koji se meri dimenzijama kosmosa on vam odgovori: „Nije bilo pre“. Tačka. Pa kako nije bilo pre?! Pa, pre nego što je tačka eksplodirala! Ako je eksplodirala recimo juče, šta je s njom bilo prekjuče? „Nije bilo prekjuče!“. I to je sve što ćete od nauke dobiti.

Zapravo, dobićete odgovor, lep, elegantan, ali u originalu on nije čedo nauke. Hoću da kažem, usvojila ga nau­ka iz filozofije. 

  Avgustin
  Sveti Avgustin
Ko je dao odgovor? Ako to već ne zante iznenadićete se. Bio je to Sveti Av­gustin koji je živeo u četvrtom i petom veku, u vreme kada se Rimsko carstvo podelilo na Istočno i Zapadno, Vandali se učvrstili u Španiji, a Sloveni još živeli iza Karpata. Dakle, davno. Rodio se 354. i živeo do 430. godine. U mladosti je bio, hm, nazovimo to tako, veseljak, ali kad je napunio 33 godine iskreno se obratio hrišćanstvu, toliko predano da je postao biskup, a danas se ubraja u jed­nog od četiriju crkvenih latinskih otaca. Kako B. Rasel kaže, slagali se vi sa Av­gustinom ili ne, bio je dobar filozof.

U vreme Avgustina nezgodno pitanje je bilo: zašto je Bog stvorio svet baš tada (kada ga je stvorio)? Bog je večan, OK, i onda je stvorio svet. Bilo je to oko 4.000 godina pre rođenja Hrista kako se u Avgusti­novo vreme smatralo. Ali zašto baš tada, a ne malo ranije, ili kasnije? Pošto mu je večnost na raspolaganju, mogao je svet stvoriti i milion godina ranije, ili pre hiljadu milijardi biliona triliona. Ili prekjuče.

Avgustina je to pitanje bacalo do ivice očaja. A u vezi s tim pitanjem, ot­varalo se i pitanje: šta je uopšte „vreme“? U raznim parafrazama do danas je na to prosto pitanje sačuvana rečenica: kada me niko ne pita znam šta je vreme, a kad treba da odgovorim, ne znam.

Ipak je našao rešenje problema, lepo i elegantno: sa stvaranjem sveta Bog je stvorio i vreme. Nije bilo vremena pre vremena. Vreme je počelo da teče onda kad je nastao svet, kao i što je reka počela da teče tek pošto je stvorena.

Tako je otpalo pitanje zašto je Bog stvorio svet baš tada (kad god to bilo), a ne pre ili kasnije. Nije bilo vremena pre Stvaranja. A to je i odgovor na pitanje šta je bilo s našom tačkom pre nego što je eksplodirala: vreme je nastalo i počelo da teče sa eksplozijom i pitanje šta je s tačkom bilo pre Velikog Praska je besmisleno. Ako shvatate šta hoću da kažem, bolje ne umem. Nije bilo „pre“!

Evo još malo filozofiranja. Ako je sa Praskom nastalo vreme onda je i pi­tanje šta je izazvalo eksploziju takođe besmisleno, jer po logici stvari uzrok prethodi posledici, a to „prethodi“ po­drazumeva vreme. „A tamo gde nema vremena – kaže Pol Dejvis u ’Poslednja tri minuta’ – ne može biti uzroka i po­sledice u običnom smislu tih reči“.

Drugim rečima, nemojte više da pitate šta je bilo s tačkom pre Velikog Praska.

Idemo dalje.

U ČEMU JE SVE OVO

Sve materijalno zauzima neki pros­tor. Pitanje „a u čemu se nalazila tačka i u čega se to univerzum širi?“ nije originalno pitanje. Ono se nameće samo od sebe i odavno je poznato. A i odgovor je odavno poznat. Dakle, prostor je oso­bina univerzuma. Ne postoji prostor iz­van univerzuma. Kad je univerzum bio ona tačkica o kojoj stalno pričamo onda je i sav prostor bio veličine tačke. Sa njenom eksplozijom i širenjem širi se i prostor. I to je sav prostor koji postoji. Nema prostora izvan prostora.

Pokušajte to da zamislite i ako ne us­pete, niste jedini. Ali to je jedini odgovor koji teorija Velikog praska daje.