Tek sam sada primetio jedno pitanje za mene još od februaru 2012. - o uništenju MKS. Evo kraćeg osvrta, naravno, uz izvinjenje poštovanom čtaocu koji je postavio pitanje. zbog mog previda.

iss

Trenutno, samo je Rusija potpuno zainteresovana za nastavak eksploatacije MKS (do 2028.). To je normalno budući da ruski deo MKS još nije dovršen. Naučno-eksperimentalni modul "Nauka" i energetski modul NEM-1 su planirana u periodu 2014-2017 da budu spojena sa MKS, dok će tehnološki modul OKA-T funkcionisati kao u biti slobodno-leteća laboratorija koje će se periodično spajati sa MKS.

Ako partneri odluče da napuste MKS, izvesno je da će deo ruskog segmenta (bez "Zarje" i najverovatnije "Zvezde") biti odvojen i nastaviti da funkcioniše kao nova autonomna ruska orbitalna stanica (OS), dok će američko-međunarodni deo MKS biti sveden sa orbite i uništen.

Takođe, kao što smo pisali, Rusija planira krajem ove decenije početak korišćenja perspektivnog kosmičkog broda vertikalnog sletanja. U njegovom fokusu će biti Mesec i MKS (ili buduča ruska OS).

Uzgred, za april 2014. dugo-očekivano lansiranje modula "Nauka" će sasvim sigurno biti odloženo za nekoliko meseci. Probleme na pogonskim magistralama modula su otkrili stručnjaci RKK "Energija" kada je modul iz "Hruničeva", gde je sagrađen, predat na ugradnju opreme i testiranja svih sistema. Veliko je pitanje je hoće li modul biti lansiran sledeće godine. Kašnjenje sa modulom "Nauka" utiče na odlaganja lansiranje malog čvornog modula "Pričalj", kao i program sledećih misija na MKS.

Među političarima EU koliko mogu da vidim ne postoji preveliki entuzijazam za nastavak programa MKS posle 2020 (ESA ne planira vise gradnju ATV-a). ESA se okrenula saradnji sa NASA-om u njenom sledećem velikom projektu "Orion". Tamo se međutim koplja lome između dva ključna igrača Francuske i Nemačke oko budućnosti "Arijane V" i nove RN "Arijana VI". Reč je o prestižu evropskih kompanija na tržištu lansirnih usluga. U poređenju sa programom "Arijana", MKS ne donosi EU neke posebne finansijske dobitke, tako da je moguće da posle detaljne analize uloga Evrope preispita svoje učešće u programu MKS.

Trenutna pozicija NASA-e oko MKS je poprilicno konfuzna. Komercijalni program gradnje teretnih i posebno transportnih brodova će uzeti maha tek krajem ove decenije, tako da nije logično da posle toliko milijardi utrošenog novca SAD digne ruke od MKS i praktično ostavi privatne firme na cedilu. Finansijski posmatrano, ima logike da NASA (odn. SAD) podrže nastavak korišćenja MKS posle 2020, međutim operativno posmatrano, za NASA-u je MKS kamen oko vrata koga bi se najradije oslobodila i koncentrisala sredstva na dva nacionalna strateška programa "Orion" i SLS. MKS više nije strateški cilj NASA-e, ali bi mogao biti štrateski cilj privatnih kompanija. Tome u prilog ide plan da se sledeće nedelje uz američki deo MKS spoji naduvni turističko/istraživački modul privatne kompanije "Bigalou".
Podsećam da Kina planira u periodu 2020-2023. da postavi na orbitu svoju kosmičku stanicu.

Sledeće godine se odlučuje o koracima vezanim za budućnost MKS posle 2020, tako da ćemo za nekoliko meseci znati više šta će se desiti sa MKS.

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: