Astronautika: misije

Tokom 2014. obavljena su 92 kosmička lansiranja – što je rekord u godinama XXI veka. U ukupnom broju lansiranja, 90 su bila uspešna, dok tokom dva koristan teret nije izbačen na orbitu.


Kao i 2013, najveći broj lansiranja je obavila Rusija – 32 (34.78%). Ako se tomedodaju lansiranja sa “Morskog starta” i u okviru programa “Sajuz’ na Kuruu”, onda se broj lansiranja koja su obavlejna ili pod kontrolom Rusije, ili njenim raketama-nosačima (RN) se penje na 37 (40.22%). Jedno lansiranje RN “Proton-M” je bilo neuspešno.

Na drugom mestu su kao i 2013, SAD sa 23 lansiranja (25%), uključujući jedno neuspešno (RN Antares kompanije OSC). Značajan udeo u ovako velikom broju američkih lansiranja sui male dve privatne kompanije – SpaceX (6 lansiranja) I OSC (3 lansiranja).

Soyuz TMA-11M rocket launches from Baikonur 2Raketa-nosači serije “Sajuz” – najčešće korišćni lanseri 2014.

Kina je sa 16 lansiranja (17.39%) ponovila skor iz 2013, dok je konzorcijum Arianespace u odnosu na 2013. napravio skok sa sedam na 11 lansiranja (11.95%). Kako ovom pripadaju četiri lansiranja ruskih RN “Sajuz”, učinak evropskih raketa (Ariane-5 i Vega) je sedam.

Zatim, baš kao i 2013, slede Indija i Japan sa po četiri lansiranja (4.35%) i konzorcijum Sea Lunch (“Moski start”) kojim rukovodi ruska kompanija RKK “Energija” sa jednim kosmičkim startom. Toliko lansiranja je obavio i Izrael, koji završava listu “kosmičkih” država 2014.

Sva kosmička lansiranja 2014. su obavlejna sa 14 kosmodroma. Kao i ranije, medju njima je sa 21-im lansiranjem (22.82%) rekorder Bajkonur koga je Kazahstan izdao u zakup Rusiji. Zatim sledi kosmodrom na Kejp Kanaveralu (16 lansiranje, ili 17.39%), što je veliki skok u odnosu na skromnih deset lansiranja 2013. Na trećem mestu je evropski kosmički centra u Kuru (Francuska Gvajana), sa 11 lansiranja (11.96%), pa ruski kosmodrom Pleseck (9 starta, 9.78%). Iza su dva kineska kosmodroma – Czju Cjuan (8 lansiranja, 8.69%) i Taj Juan (6 lansiranja, 6.52%), pa slede sa po četiri lansiranja (po 4.35%) američka vazduhoplovna baza Vandenberg, indijski kosmodrom na ostrvu Šriharikota i japanski Tanegasima.    

Aerial View of Launch Complex 39Kenedijev kosmički centra na Kejp Kanaveralu

Tri lansiranja (3.26%) su obavljena sa američkog kosmodroma na ostrvu Valops (država Virdžinija), dok su ruska raketna baza “Jasnij” u oblasti Orenburga i kineski kosmodrom Sičan zabeležila po dva lansiranja. Na dnu liste, sap o jednim lansiranjem, su izraelska vazduhoplovna baza “Palmahim” i platforma Odussey konzorcijuma Sea Lunch.  

Tokom 92 lansiranja u 2014, u kosmos su dospela 243 satelita, što je za gotovo 30 više u odnosu na 2013. Nažlost, 31 satelit je izgubljen usled neuspešnih lansiranja.  

Najviše kosmičkih aparata lansirala je Rusija – 87 (u okviru nacionalnog i programa komercijalnih lansiranja) , samo sedam više od SAD na drugom mestu. Daleko ispod, sa 24 satelita je Kina, pa Arianespace (23), Japan (18) i Indija (9). Po jedan satelit su lansirali konzorcijum Sea Lunch i Izrael. Zanimljivo je da je sa Medjunarodne kosmičke stanice (MKS) “lansirano” 46 malih satelita (45 iz japanskog modula “Kibo”, i jedan “ručno” za vreme izlaska ruskih kosmkonauta u otvoreni kosmos).  

cubeTri minijaturan (“kjub”- cube) satelita lansirana sa MKS

Bilansi 2013.

NAJVAŽNIJI DOGADJAJI KOSMONAUTIKE 2013.

Kosmički bilans 2012.

Rakete-nosači i kosmodromi 2012.

Dogadjaji koji su obeležili kosmonautiku 2012.

 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: