fotoaparatB

 

Priča o Krab maglini je stara i dobro poznata svima koji se i malo zanimaju za astronomiju, ali, s druge strane, ona je toliko važna i interesantna da je treba stalno ponavljati. Dakle:

4. jula 1054. godine ove ere vredni kineski osmatrači neba zabeležili su pojavu nove zvezde na nebu. Posebno je uzbudljivo bilo to što se ona videla i u sred bela dana. I bila je sjajnija i od Venere koja se takođe ponekad može videti po danu. Pošto se iznenada pojavila među ostalim i već poznatim zvezdama Kinezi su je nazvali «zvezda gost»

I ne samo kineski, ovu novu zvezdu su zapazili i japanski i arapski nebeski posmatrači, a, sudeći po nekim drevnim crtežima, i severnoamerički Indijanci. Ostalo je zabeleženo i to da se ova zvezda videla kako blješti po danu čitava 23 dana nakon čega je počela da bledi.

Ali… ali šta je bilo sa evropskim učenjacima, astronomima i tome slično? Zašto ne postoje zapisi o ovoj novoj zvezdi u Evropskim analima? Pa, možda i postoje, a o tome imamo poseban članak.

Sedam vekova nakon što se nova zvezda pojavila na zemaljskom nebu, 1731, engleski astronom, John Bevis je u sazvežđu Taurus svojim malim teleskopom zapazio interesantnu tufinicu. Istu je video i Šarl Mesije 1758. i upravo sa njom je započeo svoj, danas čuveni, katalog. Tufnica je dobila oznaku M1.

Ali ova tufna kometolikog izgleda iz daljine, tj. kroz mali teleskop, danas je poznata i pod imenom Krab maglina, ili maglina Kraba, ili Rakova maglina. To ime dolazi od čuvenog irskog astronoma Lorda Rosa koji ju je 1844. Nacrtao u svom osmatračkom zapisu. Njemu je ona ličila na raka Krabu, pa otuda to ime.

A 1928. slavni i zapravo najveći astronomski osmatrač XX veka, Edvin Habl je došao na ideju da je M1 zapravo isti objekat koji su Kinezi posmatrali 1054. godine - što su kasnija istraživanja i potvrdila.

I konačno, šta je taj objekat? Paa, ostatak grandiozne eksplozije supernove! Tip II. Tip II je oznaka za masivnu zvezdu (10 i više puta masivniju od Sunca) koja u poslednjim fazama proizvodnje energije postaje nestabilna, jer ne možde da proizvede dovoljno energije i tako se suprotstavi sopstvenoj masi, te se konačno uruši pod sopstvenom gravitacijom kada u žestokoj eksploziji otpusti ogromne količine prašine i gasova u prostor. E to je ostatak supernove i to je ono što nam svojim izgledom oduzima dah. Ali ako pažljivo zagledate u središte magline videćete belu tačkicu. To je ono što je od zvezde ostalo: neutronska zvezda, prečnika svega 25 kilometara ali sa masom milion Zemlji. Oko sebe se okrene tridesetak puta u sekundi. Od nas je taj vrtuljak udaljen 6500 svetlosnih godina.

M1 700

Ovde vidimo srce Rakove magline kako ga je video Svemirski teleskp Habl.