„Sajuz“ je danas, zajedno sa kineskim „Šenžuom“, jedini kosmički brod sa ljudskom posadom koji je u službi. Nakon šestomesečnog bitisanja na Međunarodnoj orbitnoj stanici (ISS) pasada, koju sačinjavaju tri kosmonauta, vraća se na Zemlju koristeći upravo ovu cenjenu letilicu. Mada „Sajuzi“ po pravilu sleću u kazahstansku stepu, teoretski mogu da padnu bilo gde na planeti između 52° severne dužine i 52° južne dužine. U Evropi, to je iznad Amsterdama i Varšave.

1

„Sajuz TMA“ ispod svog padobrana (NASA).

Možeš li da zamisliš da jednog dana IPAK ugledaš da se jedna od tih kapsula prizemljuje u blizini tvoje kuće? To je malo verovatno, ali u ovom životu treba biti spreman na sve, pogotovu ako živiš u Srbiji. Iako bi tvoja građanska obaveza bila da odmah pozoveš predsednika mesne zajednice ili neko drugo strogo–nadležno lice, naša obaveza kao sajta posvećenog kosmosu jeste da te informišemo o rizicima koji su vezani za spašavanje kosmonauta posle pada. Zato što je fakat da rizici postoje.

Prvo što NE TREBA da uradiš jeste da trčiš ka kapsuli koja je upravo aterirala ne bi li se što pre rukovao sa kosmonautima. Kapsula – ili kako je Rusi zovu Спускаемый Аппарат (spuskaemi aparat, СА) – opremljena je sa šest raketnih motora na čvrsto gorivo koji se uključuju na visini od oko 80 cm radi smanjenja brzine sletanja sa 21,6–25,2 km/h na 5,4–7,2 km/h. Ti motori se nazivaju sistemom za meko sletanje (rus. „Двигателя Мягкой Посадки, ДМП), i prilikom normalnog sletanja pale se četiri od šest motora, ali u svakom slučaju ne treba biti u blizini kada se aktiviraju, uglavnom zato što često izazivaju male požare. Uzgred, ДПМ su odgovorni za stvaranje onog oblaka prašine koji okružuju kapsulu neposredno pre sletanja, iako su mnogi ljudi uvereni da se to dešava usled udara kapsule o tlo (sletanje ipak nije tako grubo).

2 3

Detalji retro–raketa 11Д839М ДМП. Prvi put su primenjeni 13. oktobra 1964. prilikom sletanja kosmičkog broda „Vashod“ ka kosmonautima Komarovom, Feoktistovom i Jegorovom. Glavni konstruktori su bili S.N. Likejev, D.V. Kamardin i I.F. Šćagdov. (Eureka/NASA).

4

Motori ДМП u akciji (NASA/Роскосмос).

5

Mali požar izazvan radom kočionih raketnih motora ДМП.

Ovde se krije odličan originalni film faze sletanja jednog „Sajuza“. Pogledati!

I eto – kapsula je konačno na zemlji, a rad motora je završen. „Sad valjda mogu da otrčim i pomognem posadi, zar ne? Njih troje se gura unutra[1] već 2 sata, koliko im je trebalo da sa ISS slete na Zemlju“. Ne nikako! Desetak minuta posle sletanja nikako ne treba prilaziti na najmanje 50 metara od kapsule. Zašto? Pa zato što će se u tom periodu upotrebom pirotehničkih mehanizama otvoriti nekoliko komunikacionih radio–antena. Poklopci tih antena bi mogli da izazovu ozbiljne povrede ako bi neko prišao prebizu. Ako su antene već otvorene, onda možeš da se opustiš. Ipak, treba i dalje biti oprezan kada se približavaš, jer kapsula može da se zakotrlja ako ne stoji vertikalno. Ne bi bilo dobro za tebe da se nađeš na putu kosmičkom brodu teškom dve ipo tone. Zato ako hoćeš da sprečiš kotrljanje, dobro je da kapsulu potkočiš kamenjem ili nekim drvetom, i sprečiš eventualni pad niz liticu kao što se to 1975. godine dogodilo „Sajuzu 18–1“. Šta NIPOŠTO ne treba uraditi to je da pokušaš da uspraviš kapsulu ako leži postrance, zato što za to treba koordinisani napor najmanje pet ili šest ljudi (kapsula je teška skoro 3 tone), te to treba izbegavati. Zatim se treba uveriti da glavni padobran, prečnika skoro 23 metra, nije još uvek naduvan usled dejstva vetra, jer bi lako mogao da povuče kapsulu. Ako je kupola naduvana, potrebno je iseći konopce koji vezuju padobran sa glavnom nosećom sajlom, ali tamo postoje mali pirotehnički uređaj smešten između konopaca i sajle, pa treba biti dodatno oprezan.

6 7

8 

PAŽNJA! Pazi na antene! (NASA).

 Ali ne bi trebalo prilaziti blizu ni zadnjem delu broda. Opet zbog opasnosti od raketa? Ne, već zato što se u tom delu nalazi gama–zračni visinomer (rus. Гамма-Лучевой Высотомер, ГЛВ) nazvan „Kaктус-2В“, koji u sebi sadrži malu količinu radioaktivnog izotopa cezijum–137 (koji ne proizvodi γ–zračenje). Opasnost preti jedino ako bi došlo do curenja, ali je ipak bolje stajati najmanje pet metara od zadnjeg dela broda. Nećete promašiti taj uređaj jer je obeležen upadljivim znacima upozorenja od radijacije. Spasilački tim uvek utvrđuje da li je došlo do oslobađanja cezijuma, ali pošto ne verujem da ćeš pri ruci imati Gajgerov brojač, bolje ti je da stojiš podalje. Ako kapsula stoji uspravno, neće biti problema sa radioaktivnom kontaminacijom.

9 10

Unutrašnjost sletne kapsule SA. Na levom preseku, kada bi bili ljudi unutra, videli bi njihova temena a noge okrenute na gore. Na desnom ljudi bi bili u profilu, sa kolenima okrenutim na desno. Zapremina kapsule je svega 3,5 m3.

11 

Posadi je jako tesno u kapsuli „Sajuz“ (NASA).

Sada dolazi važan deo: uspostaviti neki kontakt sa posadom i uveriti se da su živi i zdravi. U suprotnom, njihov život možda zavisi od tvojih odluka. Za početak, možeš upotrebiti radio: tokom spuštanja kroz atmosferu kapsula neprestano šalje Morzeov signal – konkretno, slova „AN“ (tačka, crta, crta, tačka) – na talasnoj dužini 121,5 MHz (UHF, ultraktatki talasi), frekvenciji rezervisanoj za slučaj opasnosti u civilnom vazduhoplovstvu. Na tim talasima radi i radiofar, a tu se može čuti i eventualna poruka od posade. Kosmonauti takođe mogu da komuniciraju i na talasnoj dužini od 243,0 MHz.

12

Frekvencije za komunikaciju sa „Sajuzom“ tokom sletanja (NASA).

Ako nemaš sa sobom voki–toki, bez brige, jer možeš da koristiš i sistem znakova. Da to uradiš dovoljno je da pokucaš na jedan od dva prozora na kapsuli ili na vrata kamenom ili nekim drugim čvrstim predmetom (ali nemoj da slomiš staklo!) Pet uzastopnih udaraca je znak za „kako ste?“ Ako kosmonauti odgovore na isti način znači da su dobro, ali ako se čuje samo jedan udarac – ili ništa – znači da su u lošem stnju. Dva odvojena udarca znače da se pripreme za izlazak, na šta oni treba odgovoriti na isti način. Tri udarca znače da su već spremni. Na kraju, tri dvostruka udarca su znak posadi da će kapsula biti podignuta zajedno sa njima unutra (u stvarnosti, nikad se ne koristi).

Posada može da otvori kapak i iznutra, ali ako su u nesvesti ili povređeni ti mora da im pomogneš. Kako? Lako, jer „Sajuzi“ imaju tri „ključa“ koja se nalaze na dnu kapsule i mogu da se upotrebe bez obzira da li je kapsula i horizontalnom ili vertikalnom položaju. Montiraj ključ – pre bi se reklo polugu – u sredinu poklopca–vrata (malo teže ako kapsula „stoji“), a onda pritisni ventil koji se nalazi odmah tu da bi se izjednačio pritisak u unutrašnjosti kapsule sa spoljašnjim, i okreni polugo o pravcu kazaljki na časovniku (da, ne obrnuto). Poklopac će se otvoriti tek kada se poluga okrene za 180°. Pre izvođenja ove radnje poželjno je zakotrljati kapsulu – ako leži postrance – tako da se kosmonauti ne leže unutra naglavačke.

13

Položaj ključeva, motora ДМП i cezijuma na dnu kapsule (NASA).

14

Kapak na „Sajuzu“. Njegov prečnike je svega 70 cm. U sredini se lepo vidi ključaonica (NASA).

15

Ključ za otvaranje vrata na „Sajuzu TM“. (izvor).

16

Poklopac je otvoren!

17 

Kosmonauti mogu da vas vide iz unutrašnjosti kapsule (NASA).

Vodi računa da kosmonautima treba pola sata da se priviknu na Zemljinu gravitaciju, naročito nakon šestomesečnog boravka na Međunarodnoj stanici. Neki članovi – naročito oni viši – mogu da pate od nesvestice ili glavobolje. Odela pod pritiskom Сокол-KВ2‎ ne pomažu pokretljivosti, tako da posadu možeš izvlačiti samo jednog po jednog, počevši od zapovednika, koji sedi na srednjem sedištu. Ako se kapsula nalazi u uspravnom položaju, možda će ti trebati neki alat da ih izvučeš. U slučaju da sumnjaš u bilo kakvu povredu kičme, kosmonaute možeš da pomeriš sa sedišta ali ti za to treba pomoć i moraćeš da skineš vrata koja se drže na četiri šrafa.

18 19

Konačno je posada u kompletu, ali na Zemlji (NASA).

Naravno, pokušaj da evakuišeš putnike samo u slučaju stvarne nužde. Ipak je najbolje sačekati konjicu. Možeš biti potpuno opušten, jer posada može da ostane unutra 15 sati bez problema. Ako kosmonauti izađu iz kapsule, stavi padobran unutra i ne pokušavaj nipodkakvim izgovorom da ulaziš ili uzimaš nešto iz nje. Vlada Ruske Federacije će sigurno podneti optužbu protiv tebe, u to nemoj da sumnjaš.

Sada sve znaš. Ako ikada neki „Sajuz“ slučajno padne kod tebe u baštu znaš šta treba da radiš. I nemoj posle da kažeš kako te niko nije upozorio.



[1] Prečnik kapsule je samo 2,2 metra.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi: