Stav Ajnštajna o Bogu je intrigantna tema. Radi se ne samo o jednom od najvećih naučnika u istoriji sveta, nego i o izuzetno mudroj i duboko moralnoj osobi pa je zato svaki njegov stav i svaka misao predmet velikog interesovanja. Naravno de je kao takav Ajnštajn pogodan za razna preuveličavanja, tumačenja i interpretacije. Neki iz neznanja i ne razumevanja, poneki čak i iz zle namere pripisuju Ajnštajnu i ono što on nije rekao i tumače Ajnštajna kako im u datom trenutku odgovara. Pronađe se negde u nekim novinama ili nekoj knjizi iz konteksta istrgnut citat – i onda izvode zaključci. Toga uvek i svuda ima, ali kad se radi o Ajnštajnu onda to ima posebnu težinu.

Ajnstanj se bekelji

Tačno je da je Ajnštajn govorio o Bogu i da ima niz njegovih citata u kojima se Bog pominje, ali nije mudro na osnovu tih njegovih izjava izvoditi zaključke da je Ajnštajn bio religiozan, da je verovao u postojanje Boga. Ili ako baš hoćete imao je Ajnštajn svoju religioznu fazu, ali to je bilo u vreme njegovih dečačkih dana. I ta faza je kratko trajala. 

Jedan naš prijatelji, prijatelj AM nam je poslao ovaj citat:

Walter Isaacson, “Einstein, His Life and Universe” str. 388-389: „Ozbiljno sumnjam da Ajnštajn zna gde ide,“ pisao je Bostonski kardinal Viliam Henri O’Konel. Jedno je bilo jasno: to je bezbožništvo. „Posledica njegovih sumnji i maglovite špekulacije o prostoru i vremenu su plašt pod kojim se krije ruglo ateizma!“

Kardinalov javni napad je naterao istaknutog lidera Ortodoksnih Jevreja u Njujorku, rabina Herberta S. Goldštajna, da pošalje Ajnštajnu vrlo direktan telegram: „Da li verujete u Boga? Stop. Odgovor plaćen. 50 reči.“ Ajnštajnu je trebala samo polovina da da najpoznatiju verziju odgovora na pitanje koje je često dobijao: „Ja verujem u Spinozinog Boga koji se prikazuje kroz harmoniju zakona svega što postoji, ali ne u Boga koji se bavi sudbinom i poslovima čovečanstva.“

Takav odgovor nije zadovoljio svakoga. Na primer, neki religiozni Jevreji su ukazali da je u svoje vreme zbog takvih verovanja Spinoza bio isključen iz jevrejske zajednice u Amsterdamu a i da ga je osudila i katolička crkva...

Većina zainteresovanih je bila zadovoljna, jer bez obzira da li se slažu sa Ajnštajnom ili ne, poštovali su šta je rekao.

A Azakson je, da podsetimo, najupućeniji Ajnštajnov biograf (između ostalog, pisao je i na osnovu podatka koji su bili pod velom tajnosti sve do nedavno). 

Koliko se ja sećam nema ni govora o Ajnštajnovoj religioznosti ni u drugim cenjenim knjigama o ovom velikanu: „Albert Ajnštaj“ Leopold Infeld (Infeld je bio asistent i lični prijatelj Ajnštajna), pa „Ajnštajn“ Kuznjecova, pa u sažetoj, ali iscrpnoj biografiji Ajnštajna Mičio Kakua. 

Ali u mnogim člancima se pominje ovo gore već rečeno: Ajnštajn je bio najbliži Spinozinom bogu. Samooooo, da li na osnovu toga možemo govoriti da je Ajnštajn verovao u Boga??? U vezi toga Stiven Vajnberg kaže u svojoj knjizi „Snovi o konačnoj teoriji“: „Neki ljudi poimaju Boga toliko široko i elastično pa je neizbježno da će naći Boga gdje god tragaju za njim. Čuje se da neko kaže da je Bog ono krajnje’, ili ‘Bog je bolja strana naše prirode’ ili Bog je svemir’. Dakako, kao i svakoj drugoj reči, i reči ‘Bog’ može se dati značenje kakvo god želite. Želite li reći: ‘Bog je energija’, možete naći Boga u grumenu ugljena.“

Pa i Karl Segan ima sličnu misao: „Ako pod pojmom "Bog" podrazumevamo skup fizičkih zakona koji upravljaju kosmosom, onda verujem u Boga. Ali takav Bog nas emotivno ne ispunjava, nema smisla moliti se zakonu gravitacije".

Hoćemo li reći da je Karl Segan bio religiozan? Pa ne, sigurno ne. Uostalom, on je ostao poznat po svom ateizmu. Isto važi i za Martina Risa, za Stivena Hokinga itd. mada oni u svojim radovima pominju Boga. Recimo u „Kratkoj istoriji vremena“ Hoking kaže: „…jer tada bismo spoznali um Boga’“. Hoking svakako nije bio religiozan, naprotiv.

Isto važi i za Ajnštajna. Ni on nije bio religiozan.