Titan je jedini svet u Sunčevom sistemu koji pored Zemlje poseduje stabilnu tečnost na površini. Ali Titanova metanska jezera se nalaze samo na polovima satelita (iznad 50. stepena), dok su ekvatorske regije prekrivene ogromnim dinama ugljovodonika. Stoga se verovalo da trope na Titanu čine ogromne pustinje lišene jezera zbog male količine padavina.

Titan-prestenovi 

Titan, svet pokriven metanskim jezerima. To je najveći Saturnov satelit, duplo veći od našeg Meseca i 80% teži. Najpoznatiji je po tome što ima gužću atmosferu od Zemljine.

Međutim, letilica Cassini je upravo otkrila nešto što liči na jezero metana u tropima (14° S, 173° W), dimenzija 60 × 40 km i dubine od najmanje jednog metra. Jezero se nalazi u regionu pod nazivom – prilično prikladnom – Šangri-la, u blizini mesta sletanja sonde „Huygens“. Struktura je vidljiva u sedam različitih talasnih dužina i ostala je stabilna tokom posmatranja iz „Cassinija“ od 2004. do 2008. godine. Pošto bi u skladu sa klimatskim modelima ovo jezero trebalo da ispari u toku nekoliko hiljada godina, čini se da ono sadrži metan koji je pao ne kao kiša, već je nastao iz podzemnih naslaga, „mataniferosa“. Naravno, ovo jezero verovatno nije jedino, ali „Cassini“ je do sada proanalizirao samo 17% Titanove površine u dovoljnoj rezoluciji da bi bio u stanju da detektuje takva jezera.

 jezero

Titanovo tropsko jezero u različitim infracrvenim talasnim dužinama (1,3–1,6–2,0 mikrona) snimljeno „Cassinijevim“ instrumentom VIMS.

Ovo je vrlo uzbudljivo otkriće jer implicira da na Titanu postoje izvori metana u podzemnim pećinama ispunjenim ugljovodonicima koje bi mogle da predstavljaju istinske oaze života. Na Titanu postoji i voda u kori – u obliku leda – i brojni organski molekuli. Ako bi se ispostavilo da Titan poseduje neki iole značajniji interni izvor toplote – recimo, kriovulkanizam – to bi značilo da imamo svet koji je sasvim opremljen svim uslovima za život.

 komparacija

Slike Titanove površine koje je 2005. napravio lender „Huygens“ (desno je slika posle „sređivanja“). Titan je najdalje nebesko telo na koje je sletela neka naprava koju su poslali ljudi.

 


 

Titan - otkrića se nastavljaju

Nakon drugog prolaska pored jednog od najzagonetnijih objekata u Sunčevom sistemu Kasini je otkrio, između ostalog, izuzetnu složenost gornjih slojeva atmosfere Titana. U ponedeljak, 13 decembra orbiter, sa još uvek prikačenim Hajgensom, je prišao na 1200 kilometara od površine satelita.

Pogled na Titan sa razičitih visina

- Kroz maglu i kišne oblake do titanskog blata

 

 

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 7 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 7 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 7 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 18 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 23 sati ranije

Foto...