Sport sportašima svemir svemircima – al može i zajedno
Nije tajna kako su vrhunski sportaši daleko više plaćeni od vrhunskih znanstvenika koji istražuju svemirska prostranstva. Manje je poznato kako proračuni za izradu poznatih, markantnih sportskih arena (čitaj; stadiona, igrališta..) dostižu „astronomske iznose“, usporedive sa proračunima bespilotnih letjelica koje istražuju svjetove u Sunčevom sustavu, nerijetko ih i premašuju. Razlika je u tome što ima daleko više stadiona od broja svemirskih letjelica.
Javnost itekako može percipirati veličinu primjerice rukometnog ili košarkaškog igrališta, košarkaške ili rukometne lopte. Mali broj ljudi zapravo ima pravu predodžbu veličine svemirskih letjelica. Za vas smo izabrali primjer usporedbe košarkaškog igrališta i bespilotne letjelice Juno u orbiti oko Jupitera. Dimenzije standardnog košarkaškog igrališta iznose 28 m x 15 m (29 m x 15 m NBA). S druge strane tijelo letjelice Juno mjeri 3.5 x 3.5 x 3.5m (aprox), na njoj se nalaze tri fotonaponska panela od kojih svaki mjeri gotovo 3 m širine i 9 m dužine.
Pogledajmo ilustraciju koja nam zorno prikazuje kako to izgleda „na terenu“ i u usporedbi sa čovjekom. Juno postavljena u sredinu košarkakog igrališta izgleda prilično impresivno. Ova letjelica istražuje Jupiter i tamo je sada jedini robotički izaslanik ljudske vrste. Najudaljenija je to letjelica od Sunca koja za svoj elektroenergetski sustav koristi fotonaponske panele. Njezini fotonaponski paneli po efikasnosti (i cijeni) daleko prevazilaze one koje koristimo na Zemlji, pa ipak iako ima ukupno 72 m2 „fotonaponskih prijemnika“ u najpovoljnijem položaju oni tamo daju svega 480 W struje (sjetite sa kako npr. kućni usisivač za svoj rad treba četiri do pet puta više, oko 2000 W). Sport i svemir? Da, može i zajedno!