Ili, kako cijeli svijet bruji ni o čemu
Teško da je ikojem mediju na svijetu u „hot news“ promakao naslov tipa „Otkrivena deseta planeta“. Teoretičari zavjere i astrolozi jedva su dočekali tako nešto kako bi napokon pokazali da su bili u pravu. Što je zapravo istina od toga?
Prava i potpuna istina je kako je otkriveno - Ništa.
 |
 |
Dva tima znanstvenika koja su predvodili Konstantin Batygin i Michael Brown sa California Institute of Technology računalno-matematičkim istraživanjem te obradom dostupnih podataka o položajima i kretanjima dalekih objekata u Sunčevom sustavu (daleko, daleko iza staze Neptuna) došli su do hipoteze prema kojoj se „tamo negdje“ (KBO pojas) može nalaziti planeta mase 1-10 puta mase Zemlje koju su mediji nazvali novootkrivenom desetom (ili devetom, kako se kome od medija zalomilo) planetom. Podaci o poznatim devijacijama kretanja dalekih objekata te ubacivanjem mogućih parametara koji ih uzrokuju došlo se do rezultata u vidu hipoteze postojanja dosad neotkrivene planete Sunčeva sustava.
Ovisno o ulaznim parametrima hipotetsko nebesko tijelo moglo bi se nalaziti na eliptičnoj putanji oko Sunca. Kada bi bilo najbliže Suncu od njega bi se nalazilo 200-300 puta dalje nego Zemlja a kada bi bilo najdalje ta bi udaljenost iznosila 600-1200 astronomskih jedinica (jedna astronomska jedinica (AJ) iznosi 150 milijuna km, udaljenost Zemlja-Sunce). Za jednu orbitu oko Sunca bilo bi potrebno 10 – 20 tisuća godina. Usporedbe radi patuljasta planeta Pluton, za čije je izbacivanje iz planetarnog statusa u diskutabilnoj farsi sudjelovao upravo M. Brown, nalazi se nešto više od 30 AJ udaljena od naše matične zvijezde.
Dakle, postojanje nove devete ili desete planete samo je hipoteza, bez ikakovih konkretnih dokaza i više predstavlja znanstveni doprinos u vidu senzibilizacije potrage za mnoštvom dalekih objekata različitih veličina, oblika i masa daleko iza staze osam, odnosno donedavno devet, poznatih planeta. Čak i kada bi imali egzaktne koordinate postojanja odnosno položaja takvog objekta teško da bi danas dostupnim tehnologijama traganja mogli teleskopski potvrditi postojanje istog. To zbog jako malog sjaja kojeg je teško, zasad nemoguće, detektirati postojećom opremom koja astronomima stoji na raspolaganju.
Sunčev sustav je zapravo jako veliki prostor, daleko veći nego što percipiramo. Njegove dimenzije problem su čak i za grafičko predstavljanje. Valja biti svijestan kako su „školske grafike“ koje prikazuju Sunce i planete poredane po udaljenosti i veličinama potpuno nerealne. Stotine tisuća udaljenih objekata koje pripadaju našem sustavu zasad su samo hipotetske odnosno teorijske pretpostavke. Znamo, imamo dokaze, za nekoliko desetaka takvih objekata no oni po svojim karakteristikama ne pripadaju u skupinu planeta, bar ne onako kako danas (manjkava) definicija planeta to prejudicira.
Ono što nas zaista treba ovih dana impresionirati nisu bombastični, idiotski naslovi i tekstovi o otkriću devete(desete) planete već mogućnost da sat, sat i pol prije svitanja na našem nebu vidimo čak pet planeta i to golim okom, o čemu smo već pisali. Naravno, ukoliko vam je ovih dana nešto pošlo po zlu, slobodno za to „okrivite novootkrivenu (medijsku) fantomsku planetu“. Ako to pomaže da krenete dalje sa osmjehom u novi dan – zašto ne!