Ljubitelje vrućih noći očekuju vatre na nebu
Meteore, zvijezde padalice, proletuše možemo svake noći vidjeti na nebu kako nakratko bljesnu onkraj zvijezda stajačica i zvijezda lutalica (planeta). Tijekom ponekih razdoblja godine njihova brojnost rapidno naraste. Događa se to kad Zemlja na svom putu oko Sunca uleti u rastresitu strukturu mnogobrojnih manjih i nešto većih čestica najčešće zaostalih od dugog procesa raspada kometa koje poput vlakna kruže eliptičnim putanjama oko naše zvijezde.
Perzeidi su aktivni tijekom jula i avgusta a maksimum aktivnosti ove se godine događa upravo u noći sa 12. na 13. avgusta (nedjelja na ponedjeljak). Prema izračunima u trenutcima maksimuma golim će se okom moći vidjeti više od 50 meteora na sat. Mjesec se ne nalazi na noćnom nebu te nije prepreka za opažanje.
Proteklih smo dana na našem portalu pojasnili kako opažati meteore. Ukratko, uzmite si vremena (pola sata, sat, dva tri…), boravite na tamnoj lokaciji, akomodirajte oči na mrak i gledajte, gledajte ka zvijezdama… Meteori su tu da nam uljepšaju ljetne radosti. Nemojte smetnuti s uma kako je nekada davno u početku svemira svaki atom naših tijela bio dio neke zvijezde, kad prođu eoni ponovo će to biti tako. U našim je krajevima odavno poznato kako će se želja koju pomislimo u trenutku viđenja zvijezde proletuše ostvariti. Eto sigurne prigode da ugledate bar pokoji meteor, a što se želja tiče – ne možemo garantirati ali bar pokušajte.
Želite li se pak okušati u fotografiranjumeteora potrebno vam je ponešto opreme i pokoji savjet koji donosimo. Za početak treba vam fotografski stativ. Ukoliko ga nemate kamen ili klupa ili krov auta ili rub prozora mogu pomoći da smjestite fotoaparat koji se tijekom nekoliko sekundi ne smije pomicati. Ah da, naravno, treba vam i fotoaparat i to onaj koji ima ručno podesive kontrole fotografiranja. Važno je da u izborniku pronađete otvor blendei isti podesite na najmanju vrijednost (tada je objektiv najviše „otvoren“ i prikuplja maksimum svjetlosti). Nadalje osjetljivostpostavite na ISO 400, 800 ili možda i više. Treća od četiri stavke je ekspozicija, vrijeme za koje će fotoaparat imati otvoren objektiv kako bi slabašna svjetlost zvijezda bila zabilježena na senzoru. Nimalo nevažna stavka je tkz. odgoda okidanja (namjestite na 2s primjerice), to će omogućiti da se nakon diranja tipki na fotoaparatu isti umiri na stativu. U suprotnom fotografije bi ispale „s pomakom“ jer ma kako nam se čini da imamo mirnu ruku – nemamo. Odgoda okidanja tu je upravo kako bi fotografije bile oštre i jasne. Naravno, znanje astrofotografije životni je proces učenja i eksperimentiranja, no dobra je stvar što svatko od nas to može uz malo volje i želje. Mobiteli, oni vam baš i neće biti od koristi za snimanje meteora ali to vas ne mora spriječiti da se okušate u pejzažnoj astrofotografiji sa lijepo ukadriranim prizorom. Na kraju, pazite gdje odlažete opremu u mraku. Onaj Murphy nije stao samo na zakonima o snijegu koji se ne čisti i prometu kojeg onda nema kao ni o kriški kruha koja pada namazanom stranom na pod već je i tu morao uplesti svoje prste. On kaže da oprema u noći ima neopisivu sklonost da padne ili da ju se nagazi – naravno sa „suzama u očima“ kao posljedicom.
Ako ste ostali doma jer sutra radite, zamračite stan ili kuću i „čoporativno“ u prijateljskom ili familijarnom društvu virnite okom prema nebesima. Ma i jedan sjajniji meteor i onaj „wauuu“ vrijedi uspomena koje nosimo kroz život.
Pored meteora tu su nam redom od istoka prema zapadu, u ravnini ekliptike položene ka jugu, čak četiri golim okom vidljiva planeta; Venera, Jupiter, Saturn i Mars.
Posmatranje Perseida iz Kruševca – najava