Noću, na nebu posutom zvijezdama, moguće je zapaziti mnoštvo zanimljivih pojava prolaska meteora ili, kako se to u narodu naziva, pojavu zvijezda padalica. Staro je vjerovanje kako će se onome tko tada poželi neku želju ona i ispuniti, s druge strane naši stariji vjerovali su i kako tada duša nekog umrlog odlazi na nebo. 

bolidZvijezde padalice ustvari predstavljaju nebeske pojave koje se događaju u Zemljinoj atmosferi prilikom prolaska komadića međuplanetarne materije kroz nju kada usljed velikih brzina dolazi do ionizacije i pojave brzog i kratkotrajnog svijetlog traga.Pojava svijetlog traga se zove meteor (od grčkog meteoron sto znači "zračna pojava").U bezzračnom prostoru tijela određene veličine i sastava, koja se ne mogu vidjeti optičkim, vizualnim putem jer su suviše mala i koja kruže oko Sunca nazivaju se meteoroidi.Onog trenutka kada, krećući se oko Sunca, Zemlja presiječe putanju meteoroida on ulazi u Zemljinu atmosferu, sagorjeva i pri tome emitira svjetlost koju mi vidimo na nebu "među zvijezdama" a samu pojavu nazivamo - meteor.

Ako je meteoroidno tijelo bilo veliko te ako nije u potpunosti sagorjelo u Zemljinoj atmosferi, ono pada na Zemlju prouzročivši na njoj ožiljak u vidu kratera određene veličine. Takvo nebesko tijelo koje padne na površinu Zemlje naziva se meteorit. Godišnje na našu planetu padne oko 20 000 tona (!) meteorskog materijala ali najvećim delom u vidu fine prašine koja se ne vidi golom okom.

Da bi se lakse proučavali, meteori se dijele po pripadnosti određenom meteorskom potoku ili roju. Meterski potok, sama riječ kaže, predstavlja skupinu meteoroida, elipsastog izgleda u prostoru, koja kruži oko Sunca, a meteorski roj predstavlja zbijeni skup meteorskih tijela koji se također kreće oko naše zvijezde, dakle potoci su više prostorno razasuti dok su u rojevima meteoroidi zbijeni. 

Kada Zemlja na svojoj putanji oko Sunca presječe neki potok ili roj onda nam se zbog perspektive čini, kao da svi meteori dolaze iz jedne točke na nebu. Tu tačku nazivamo radijant (od latinskog radiare sto znači "zračiti"). U ovisnosti od toga u kom sazviježđu se nalazi radijant, meteorski potoci i rojevi dobijaju imena. Tako primjerice potoci koji imaju radijant u sazviježđu Perzeja nazivamo Perzeidi, iz sazviježđa Orion – Orionidi, iz Lava (Leo) Leonidi... 

Meteori koji ne pripadaju ni jednom potoku ili roju nazivaju se sporadici, veoma sjajne meteore nazivamo bolidima, dok one izuzetno sjajne (ponekad sjajnije i od punog Meseca, mogu se vidjeti čak i danju!) koji zaparaju nebo (nekada ih prati i zvuk poput grmljavine!) nazivamo vatrene kugle

Inače brzine ulaska meteora u Zemljinu atmosferu variraju od 11 km/s do 72 km/s u zavisnosti od brzine i smjera njihovog kretanja u odnosu na Zemlju neposredno pred koliziju. Vidljivi trag najvećeg broja meteora koji se lako mogu uočiti na noćnom nebu (to su meteoroidi veličine zrna graha ili manji) koji sagorijevanjem i ionizacijom okolne atmosfere tvore "zvijezdu padalicu" veličine više desetaka pa i stotina puta nego što je veličina prvobitnog tijela, nastaje negdje na visinama 130km od površine Zemlje. Trag prestaje negdje na visinama od 70km. 

Komete ("zvezde repatice") prilikom prolaska kroz Sunčev sustav ostave dio svog materijala razasut na njihovoj putanji koji se kasnije grupira u meteorske potoke ili rojeve pod uticajem gravitacije okolnih nebeskih tijela (planeta, Sunca). Događa se da se kometa u cijelosti raspadne i tada se oformi meteorski potok koji sadrži puno meteorskog materijala tako da kada Zemlja prođe kroz njega promatrači na Zemlji uočavaju kako svake sekunde neki sjajni meteor zapara nebo.Takve su pojave meteorskih kiša veoma zanimljive ali i rijetke.   

Ponekada, nekoliko puta tijekom jednog stoljeća dolazi do pojava meteorskih oluja, u tim situacijama za manje od sat vremena u Zemljinu atmosferu uleti i preko 50.000 meteora i nebo doslovce "gori" od svijetlećih tragova (1966. godine stanovnici SAD-a u samo 40 minuta vidjeli su preko 140.000 meteora!).

Meteorski materijal pretežno je kometskog i asteroidnog porijekla, no ima i dokaza kako su neki meteoriti, nađeni na Zemlji, porijeklom sa Marsa i Mjeseca.Prema boji svijetlećeg traga meteora možemo odrediti njegov kemijski sastav, a prema intenzitetu sjaja i njegovu masu.


Dodaj komentar