| Huffington Post

Ključna zagonetka koja zaokuplja pažnju kosmologa mogla bi da dobije svoj odgovor zahvaljujući otkriću Higsovog bozona 2012. godine. Ovo otkriće takođe je dobilo ovogodišnju Nobelovu nagradu za fiziku.

CMS-collision

Dva fizičara navode da je Higsov bozon imao ključnu ulogu u ranom svemiru, stvarajući primećenu razliku između broja čestica materije i antimaterije, kao i da je bio zaslužan za određivanje gustine misteriozne tamne materije, koja sačinjava pet šestina materije u svemiru.

U radu objavljenom u publikaciji „Physical Review Letters“, Šon Tulin, sa Univerziteta u Mičigenu, i Žeraldin Servant sa Katalonskog instituta za istraživanje i napredne studije u Barseloni, tvrde da je možda postojala asimetrija u ranom svemiru između Higsovog bozona i njegove antimaterijske suprotnosti, anti-Higsa.

„Zaista mislimo da je Higsov bozon bio glavni igrač, dok je u drugim kosmološkim teorijama on samo sporedni proizvod“, smatra Tulin.

Misli se da Higsov bozon trenutno nema svoju antičesticu, ali standardni kosmološki model dozvoljava postojanje Higsovog bozona i Higsovog antibozona u ranom svemiru.

Tulin i Servant smatraju da je postojao nesklad između broja ovih čestica. Higs vrši interakciju sa normalnom materijom, a disbalans u broju čestica Higsovog bozona i Higsovog antibozona mogao bi da bude rezultat asimetrije u količini materije i antimaterije.

Ovi naučnici takođe misle da ako je Higsov bozon vršio interakciju sa tamnom materijom – recimo, stvarajući čestice tamne materije prilikom svog raspada, mogao je da stvori odnos tamne materije naspram vidljive materije koji danas vidimo u kosmosu.

Servant smatra da bi jedna od posledica ove interakcije mogao da bude novi, potencijalni, test za tamnu materiju, koju do sada nismo mogli da vidimo direktno.

„Kada se Higsov bozon razgrađivao u druge čestice u Velikom hadronskom sudaraču u CERN-u, ponekada bi stvorio čestice tamne materije koje nisu mogle da budu detektovane. Iako ovaj proces nije dovoljno proučen kako bismo mogli da bilo šta zaključimo sa sigurnošću, vrlo je moguće da ćemo to biti u prilici da uradimo u budućnosti“, smatra Servant.

Manoj Kaplingat, fizičar sa Univerziteta u Kaliforniji, podržava ovu teoriju zbog njene jednostavnosti.

„Znamo da Higsov bozon postoji, znamo za simetriju tamne materije i antimaterije, i oni se trude da spoje ove tri empirijske činjenice. Ovaj minimalistički pristup je ono što ovu teoriju čini zanimljivom“, tvrdi Kaplingat.

Author: B92