Svemir poseduje tačno određenu hijerarhiju.

Planete, kao što je naša Zemlja, su organizovane u panetarnim sistemima i kruže oko Sunca. Zvezde se ne nalaze samo tako negde u svemiru, nego su organizovane u zvezdane sisteme - galaksije. Jedna od njih je i naš Mlečni put sa oko 200 milijardi zvezda. Galaksije su, dalje, organizovane u galaktičkim jatima ili "lokalnim grupama". U jednoj takvoj grupi se, između ostalih, nalaze i naš Mlečni put i susedna galaksija Andromeda, kao i poznate manje galaksije (ukupno lokalna grupa sadrži oko 500 galaksija). Cela grupa obuhvata prostor od oko 7 miliona svetlosnih godina u prečniku. Galaktička jata obrazuju strukture koje se zovu - super jata. Naša lokalna grupa je deo Virgo-super jata, koje ima prečnik od oko 200 miliona svetlosnih godina i sadrži oko 200 galaktičkih jata. Njegov centar je od nas udaljen 65 miliona svetlosnih godina. Ova jata zatim, obrazuju strukture koje se zovu filamenti i oni su zaista ogromni. Jedan od filamenata nosi naziv "Veliki zid" i ima 500 miliona svetlosnih godina u dužini, 300 miliona svetlosnih godina u visini i debljinu od 15 miliona svetlosnih godina, a sastoji se od super jata. Možda se misli da bi ovako ogromna struktura astronomima odmah upala u oči, ali Veliki zid je otkriven tek 1989. godine. Za to je bilo potrebno tačno i detaljno premeravanje stotina galaksija i galaktičkih jata, dok je on uočen. Međutim, postoji jedan još veži filament, takozvani “Sloan Great Wall”, koji ima dužinu od 1,3 milijarde svetlosnih godina. Galaktička jata u “Sloan Great Wall” nisu međusobno gravitaciono povezani i u budućnosti će se ponovo raspasti na odvojena jata.

struktura

Posmatranja kao što su hidrodinamičke i magnetohidrodinamičke simulacije na super kompjuterima pokazuju da univerzum nije homogen, nego da poseduje strukturu saća. Voids su prazni prostori unutar "saća" i sa 50 do 100 Mpc (326 miliona svetlosnih godina) prečnika pripadaju najvećim nehomogenim strukturama svemiru. Srednja gustina raspoređenosti galaksija opada na oko 20% uobičajene vrednosti. Na ivicama saća se nalaze galaksije, galaktička jata i galaktička super jata, kao čvorovi prema pograničnim delovim saća. Filamentima se označavaju vlakna koja su povezana u svemiru između galaktičkih jata i super jata, sa velikom lokalnom gustinom galaksija. Void znači prazan prostor i u astronomiji i astrofizici označava ogromne praznine između najvećih struktura univerzuma.

Ako uzmemo tipičnu brzinu kojom se kreće jedna galaksija, to je oko 600 km/s, znači da vreme koje je jednoj galaksiji potrebno da prekrstari ovakav prazan prostor iznosilo 163 milijarde godina. Ako se podsetimo da je to 12 puta vise, nego što je starost univerzuma (13.8 milijardi godina), onda je prilično neverovatno da su voids nastali zbog kretanja galaksija koje su sebi krčile put. Verovatnije je da su galaksije nastale relativno prema voidsima tamo gde su sada, a da vodis reflektuju raspoređenost galaksija u vreme njihovog nastanka.

Međutim, pažnja da ne dođe do zabune. Voids u kvantnoj kosmologiji označavaju vakuumske univerzume, dakle jednu vrstu kvantnomehaničkog osnovnog stanja. Iz koga se formalno razvijaju drugi univerzumi.

Posto je barionska materija (koja ima međusobno dejstvo sa zračenjem) u ranom univerzumu bila previse homogena da bi obrazovala ovakve strukture, izgleda da je tamna materija, koja je prepoznatljiva samo putem gravitacionog uticaja na kretanje galaksija, imala uticaja na nastanak ovakvih struktura. Moguće je da je i naše Virgo jato deo "Velikog zida".

Ova struktura koja liči na paukovu mrežu se kreće prema sazvežđu Norma (Šestar), južno od Škorpije u pravcu Shapley-superjata. Do sada jedini vidljiv dokaz za filamente je dao oblak gasa u kvazaru UM287, koji ima veličinu od najmanje 2 miliona svetlosnih godina. Direktno posmatrani voids su imali obično oko 100 miliona svetlosnih godina u prečniku. Najveći void je otkriven 2007. godine i nosi naziv Eridanus Supervoid. Njegov prečnik je oko milijardu svetlosnih godina, što je hiljadu puta veći volumen od uobičajenih voida. Za poređenje: Univerzum oko Zemlje se prostire na milijardu godina (307 Mpc) zajedno sa lokalnim super jatima i voidima.

tabela 
Ljiljana Gračanin
Author: Ljiljana Gračanin
Maturirala u Beogradu u Beču doktorirala astronomiju i fiziku. Na univerzitetskom institutu za astronomiju u Beču se pored predavanja o Suncu i Sunčevom sistemu bavi naučnim istraživanjima na polju spektrografije protozvezda. Napisala je nekoliko desetina naučnih radova o spektralnoj analizi sastava protozvezda. Za ESA (Evropsku Svemirsku Agenciju) piše Tviter-stranu na srpskom jeziku; za Nasu, projekat APOD, objavljuje dnevne prevode fotografija na tri jezika; za ESO (Evropsku Svemirsku Opservatoriju) prevodi opise fotografija na srpski jezik; za Austrijski Svemirski Forum (OeWF) vodi Tviter stranu na srpskom. Na FB uređuje stranu sa aktuelnim zbivanjima na polju astronomije na nemačkom jeziku i FB-stranu sa kursem na srpskom jeziku o orijentaciji na nebu. Uz to održava redovne kurseve astronomije za decu i amatere i drži predavanja za javnost. U okviru Astronoma Bez Granica (Astronomer Without Borders) postavljena je za nacionalnog koordinatora za Srbiju…

Zadnji tekstovi: