"Roskosmos" je odlučio da nastavi misije na Medjunarodnoj kosmičkoj stanici (MKS) do kraja 2024. Posle toga, na bazi ruskog segmenta MKS biće formirana nacionalna orbitalna stanica. Oko 2030. predlaže se let na Mesec.

Gotovo godinu dana trajala je neizvesnost oko učešća Rusije u programu MKS posle 2020. U svetlu ukrajinske krize i sankcija Rusiji, vicepremijer Dmitrij Rogozin je aprila 2014. najavio da će Rusija napustiti program MKS 2020. i njen deo na Kosmičkoj stanici nastaviti da koristi isključivo u komercijalne svrhe. On je takodje najavio da će Rusija po napuštanju projekta MKS sagraditi nacionalnu orbitalnu stanicu od modula koji su planirani za završetak ruskog dela MKS. Nova orbitalna stanica bi bila postavljena na orbitu visokog nagiba (65 stepeni), što bi omogućavalo gotovo neprekidno nadletanje ruske teritorije i, što je posebno naglašeno, oblasti Arktičkiog kruga.

Odmah posle ove najave, usledila je živa diskusija medju ruskim ekspertima za kosmonautiku. Bilo je onih koji su nisu nalazili razloga za gradnjom nove orbitalne stanice i predlagali da se umesto toga odmah krene sa letovima na Mesec. Drugi su predlagali da se završi gradnja ruskog dela MKS i ostane na stanici do 2028. do kada će, govorili su oni, resursi svih ruskih modula biti upotrebljivi. Treća grupa analitičara je opravdavala ideju Rogozina i predlagala da se napusti MKS i krene sa gradnjom nacionalne orbitalne stanice. Bilo je takodje predloga da se zemljama BRIKS-a predloži da skupa sa Rusijom učestvuju u ovom projektu.

Svi je ovo maltene zateklo "Roskosmos" nespremnim. Krajem godine Vladi je predat predlog plana za sledećih deset godina Federalnog kosmičkog programa (FKP), za period 2016-2025. u kome nije bilo projekta nacionalne orbitalne stanice! Predlog je vraćen na doradu i u njemu se našao i ovaj predlog za dalje analize. Posle toga je usledila serija sastanaka kako u Vladi, tako i u Kremlju, u Vojno-industrijskoj komisiji (VPK). Na VPK se o novom predlogu FPK nije baš govorilo u pozitivnom svetlu. U medjuvremenu, "Roskosmos" kao ruska kosmička agencija prestaje da postoji, stapa se sa Objedinjom raketno kosmižkom korporacijom (ORKK) i nova državna agencija koja je nastala staoanjem ove dve organizacije dobija zvanično ime "Roskosmos". Oleg Ostapenko, poslednji direktor "Roskomosa" je smenjen, a na čelo nove organizacije je postavljen Igor Komarov, koji je do tada predvodio ORKK.

Kao vrsni strateg, Igor Komarov vrlo brzo shvata da je potrebno detaljno preispitati budućnost ruskog programa sa letovima ljudi u kosmos (ili u ruskoj terminologiji pilotirana kosmonautika). Odmah od novog direktora RKK "Energija" Vladimira Solnceva traži da ova kompanija razradi detaljan plan ruske pilotirane kosmonautike. Odmah zatim, na čelo naučno-tehničkog saveta (NTS) "Roskosmosa" dovodi Jurija Koptjeva, koji od 1992. do 2004. bio prvi direktor novoformirane ruske aviokosmičke agencije "Rosaviokosmos", iz koje se kasnije iznedrio "Roskosmos". Koptjev je rukovodio ruskom kosmičkom agencijom u vrlo teškim vremenima, do 2004. Ipak, ostao je upamćen po tome što je pod velikim pritiskom NASA-e, koja je insistirala na potpunoj posvećenosti Rusije projektu nove stanice MKS, zapčatio sudbinu orbitalnog kompleksa "Mir" koji je itekako mogao da barem još nekoliko godina kruži oko Zemlje. "Mir" je prvo napušten, pa zatim uništen, a Rusija ni sada, 17 godina od početka projekta MKS, nema dovršen svoj deo na stanici. I kada 2017-18. bude dovršen, ruski deo MKS će još uvek biti senka grandioznog orbitalnog kompleksa "Mir". Takodje, ostaće upamćeno da je upravo Koptjev govorio i o ruskoj orbitalnoj bazi posle završetka projekta MKS.    

Koptev1Predsednik NTS "Roskosmosa" Jurij Koptjev

Elem, vratimo se sastanku NTS i odluci Rusije da ostane u programu MKS i posle 2020, do 2024. Sastanak NTS-a je obavljen 24. februara 2015. pod predsedavanjem Koptjeva. Na njemu su članovi NTS-a razmotrili Koncepciju ruske pilotirane kosmonautike do 2030. ali i uz osvrt na moguće pravce i posle ovog perioda. Osnova ove Koncepcije se, prem pisanju sajta "Roskosmosa" bazira na dva osnovna pravca:

  • modernizacija i povećanje "nomenklature" nacionaonih kosmičkih sredstava u okviru programa MKS;
  • stvaranja perspektivnih kosmičkih sredstava za obezbedjenje rada nacionalne orbitalne stanice i realizaciju programa istraživanja dubokog kosmosa.    

Koncepcija obuhvata korišćenje MKS do 2024, posle čega se planira stvaranje ruske orbitalne baze na osnovu modula koji će biti odvojene od MKS-a. Konfiguracija sastavljena od Višenamenskog laboratorijskog modula (MLM), Čvornog modula (UM) sa šest mehanizama za spajanje i Naučno-energetskog modula (NEM) dozvoljava, kaže se u saopštenju "Roskosmosa" sa sastanka NTS-a, da se formira perspektivna ruska orbitalna stanica za rešavanje zadataka u cilju obezbedjenja ruskog prisustva u kosmosu.                    

Na NTS-u je takodje naglašeno da će Rusija u periodu do 2030. proučavati Mesec pomoću automatskih kosmičkih aparata sa orbite oko Meseca i na njegovoj površini. Na prelazu 2030. planiraju se i pilotirani letovi prema Mesecu.

Detaljna razrada ovih konceptualnih planova i donošenje konačnih odluka planiraju se posle elaboriranja rukovodioca vodećih raketno-kosmičkih kompanija Rusije na narednim sastancima NTS-a.

U završnoj reči, predsednik NTS-a Jurij Koptjev je rekao:

"Pilotirana kosmonautika - to je deo opšte strategije kompletne kosmičke delatnosti Rusije. I sada mi odredjujemo njen osnovni vektor - da se preko MKS-a i orbitalnih letova oko Zemlje razradi mesečev i program letova u duboki kosmos. Ono što je najvažnije: u Rusiji se pojavila jedinstvena i koordinisana tačka gledišta. NTS je odobrio osnovni položaj Koncepcije ruske pilotirane kosmonautike do 2025. Prihvatamo da su moguće izmene finansiranja i da program bude uskladjivan sa zadacima "Roskosmosa" sa razvojem kompletne kosmičke delatnosti, obuhvatajući orbitalno grupisanje i kosmičke aparate različitih namena.

Pitanje razvoja srestava za lansiranje korisnih tereta za rešavanje pitanja visokih orbita, istraživanja Meseca i daljeg osvajanja kosmosa razmotrićemo detaljno tokom marta, na sledećem zasedanju NTS-a. Već smo zatražili da se podrobno prouči konkretan dokument uz potpunu saradnju organizacija kosmičke industrije".

Drugim rečima, o super-teškoj raketi se na ovom sastanku NTS-a, iako se pretpostavljalo ipak nije razgovaralo, već će se ona naći na dnevnom redu sledećeg sastanka. Takodje, sa sastanka nema nikakvih vesti o perspektivnom pilotiranom kosmičkom brodu nove generacije (PTK NP), jer su u kosmičkim kuloarima pre zasedanja NTS-a govorilo da će i onovom ruskom kosmičkom brodu biti dosta reči. Čak je bilo nagadjanja da će NTS doneti odluku o tome koji će od tri predloženia projekta super-teške rakate biti prihvaćen. Na tenderu učestvuju RKC "Progres" skupa sa Centrom "Hruničev", RKK "Energija" i GRC "Makejev". Nezvanično saznajemo da predlog RKC "Progres" i Centra "Hruničev" ima najveću šansu da pobedi. RKC "Progres", koji proizvodi poznate rakete-nosače serije "Sajuz", predlaže projekat super-teške rakete koja koristi tečni prirodni gas. Zanimljivo je da u ovom projektu Centar "Hruničev" koji gradi najjače ruske rakete-nosače tipa "Proton" i "Angara" učestvuje sa potisnim raketnim blokom na tečni vodonik i tečni kiseonik koji će sa niske orbite na translunarnu putanju leta izbaciti buduće mesečeve brodove i module.    

Time je jedna od velikih neizvesnosti oko učešća Rusije u programu MKS posle 2020. skinuta sa dnevnog reda. Rusija ostaje na MKS do kraja 2024. posle čega se od Kosmičke stanice odvajaju tri modula od kojih će biti formirana ruska orbitalna baza. Stari ruski moduli MKS-a "Zarja" i "Zvezda" ostaju uz Kosmičku stanicu. Njihova buduća uloga će zavisiti od odluke NASA-e; ukoliko SAD namerava da ostane na MKS posle 2024. stari ruski moduli će biti korišćeni na komercijalnoj osnovi, kako za obavljanje eksperimenata, tako i za korekcije orbite MKS-a. Ukoliko NASA ne namerava da nastavi letove na MKS posle 2024. onda će dva ruska modula biti upotrebljena za kontrolisano spuštanje u guste slojeve atmosfere, gde će biti uništena.

Naravno, treba naglasiti da NTS nema ingerencije nalagodavca, već predlaže rešenja koja se kasnije analiziraju u ostalim organizacijama kako na državnom, tako i na raketno-kosmičkom nivou. Medjutim, sada je gotovo sasvim jasno da iza predloga NTS-a ne stoji samo "Roskosmos", već je reč o dobro proanaliziranoj i sa Kemljom usaglašćenoj finalnoj odluci.  

Odluka je sa velikim olakšanjem primljena u Evropskoj kosmičkoj agenciji (ESA). Rene Pišel, predstavnik ESA-e u Moskvi je pozdravio predlog NTS-a "Roskosmosa". On smatra da će odluka "Roskosmosa" obezbediti stabilnost rada svih medjunarodnih partnera i njihovu ubedjenost da je budućnost MKS do 2024. zagarantovana. U ESA-i inače mesecima odlažu da donesu konačnu odluku o njenom daljem učešću u programu MKS posle 2020. Naravno, to je odluka od vitalnog značaja za Evropsku uniju, tako da će se na sledećem sastanku ministarskog saveta krajem ove godine doneti odluka o tome hoće li ESA nastaviti svoje učešće u programu MKS.            

Za to vreme, NASA ne komentariše planove Rusije na stvaranje svoje orbitalne baze, ali kao i ESA pozdravlja nastavak saradnje sa partnerima programa MKS. U šturoj informaciji NASA-e, koja je inače objavljena tek na pitanje RIA Novosti, kaže se da je "Administracija predsednika Obame privržena ideji nastavka radova na MKS najmanje do 2024. Kosmička stanica pruža unikatne mogućnosti za istražvanja čovekovogo zdravlja i kosmičkih operacija koje će biti neophodne za ostvarenje pilotiranih misija u daleki kosmos i za razvoj komercijalnih istraživanja na niskim orbitama oko Zemlje".

U svetlu preporuke NTS-a o korišćenju budućih modula MKS za stvaranje ruske orbitalne baze 2025. stigla je vest o modulu MLM. Generalni direktor Centra "Hruničev" Andrej Kalinovski je izjavio da se modul MLM (poznat takodje pod imenom "Nauka") nalazi u Centru na otklanjanje grešaka u pogonskom sistemu otkrivenih u RKK "Energija". Planira se da februara 2016. modul ponovo bude predat RKK "Energija" gde će biti dovršen. Kada finalne dorade budu završene, modul može biti lansiran prema MKS. Njegovo lansiranje se planira u februaru 2017. Modul MLM treba da bude spojen sa servisnim modulom "Zvezda". Nekoliko meseci kasnije, uz MLM "Nauka" modifikovanim brodom "Progres" treba da bude spojen čvorni modul UM sa šest agregata za spajanje. Modul UM je davno završen i nalazi se u RKK "Energijom" u konzervisanom stanju, jer se njegovo lansiranje planira posle lansiranja MLM-a. Krajem 2018. uz modul UM še biti pripojen Naučno-energetski modul NEM na kome trenutno rade u RKK "Energija". Pored ova tri modula, moguće je da u sklopu buduće ruske orbitalne baze funkcionišu i slobodno-leteća tehnološka laboratorija OKA-T, kao i naduvni modul. Na projektima oba ova modula rade stručnjaci RKK "Energija" .              

iss
Trenutak odvajanja dela ruskog segmenta MKS - gore je MLM, u sredini mali loptasti UM sa pripojenim brodom "Sajuz" na levoj strani i energetskim modulom NEM na dnu (preuzeto sa sajta Anatolija Zaka)

nauka
Stručnjaci RKK "Energija" rade na maketi modula MLM "Nauka". U sklopu MKS modul MLM ima masu 24t i unutrašnju zapreminu od 70m3 (zahvaljujući RKK "Energija")

MLM Nauka module 3D rendering

MLM "Nauka"

UM Čvorni modul (UM) je loptaskog oblika, mase oko 4t i unutrašnje zapremine 14m3 (zahvaljujući RKK "Energija")

MirNODE

Modul UM predstavlja modifikaciju prelaznog odseka stanice "Mir", koji se vidi na ovom snimku sa bočnim otvorima prema ostalim modulima

NEM Naučno-energetski modul NEM ima masu od preko 20t, zapreminu 94m3 i dva velika sunčeva panela električne snage do 18kW (zahvaljujući RKK "Energija")

 

Vlcsnap

Maketa modula NEM

OKA

Tehnološka laboratorija OKA-T

OK skica

Tehnološki modul OKA-T (zahvaljujući RKK "Energija")

naduvani

Naduvni modul zapremine 80m3 (zahvaljujući RKK "Energija")

 

 


Rusija napušta MKS i planira svoju orbitalnu stanicu


 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 15 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 4 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 5 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije

Foto...