Dok se vrše finalne pripreme za neplanirane radove američkih astronauta na otklanjanju problema na sistemu za hladjenje Medjunarodne kosmičke stanice (MKS), u NASA-i najavljuju “revolucionarne” promene koje očekuju MKS 2017.

131211072905 spacestation copy

Stručnjaci NASA-e su pripemili grafik budućih misija na MKS, na osnovu koga je lansiranje poslednje misije prema MKS planirano 12. avgusta 2020. Ovaj dokument nije zvanično objavljen, tako da možda predstavlja radnu verziju NASA-e za razgovore sa partnerima oko budućnosti MKS. Ono što je medjutim posebno zanimljivo je da se tim grafikonom lansiranja krajem 2017. očekuju velike promene u režimu misija prema MKS i same eksploatacije stanice. Naime, za 30. novembar 2017. planirano je lansiranje američkog komercijalnog kosmičkog broda (KB) koji nosi uslovnu oznaku USCV (US Crew Vehicle – “Američko vozilo sa ljudskom posadom”). Uslovno jer se još uvek ne zna koji će od nekoliko KB na kojima se trenutno radi u SAD prvi poleteti prema MKS sa astronautima. Kao što smo pisali, u SAD se trenutno radi na razvoju četiri kosmička broda. “Orion” je nacionalni KB na kome rade u Lockheed Martin-u na osnovu ugovora potpisanog sa NASA-om. Kako se prvo lansiranje “Oriona” planira 2021. onda je jasno da se iza akronima USCV ne nalazi ovaj KB. U igri ostaju tri privatna KB na kojima rade stručnjaci kompanija SpaceX (“Dragon”), Boeing (CST-100) i Sierra Nevada (Dream Chaser – “Drim čejzer”). Razvoj sva tri komercijalna kosmička broda finansira delom i NASA-e. Očigledno je da i pored nedovoljno finansija u njenom budžetu za ovaj program, u NASA-i očekuju da će barem jedna od ovih kompanija biti u stanju da završi sve radove na razvoju i testiranju privatnih kosmičkih brodova i biti spremna za prvo lansiranje prema MKS 30. novembra 2017.

Sve u svemu, ma koji KB bio, on će dva dana posle lansiranja pristati uz MKS, na kojoj će doneti redovnu četvoročlanu posadu. To znači da će od misije USCV-1 praktično biti ukinut monopol Rusije na prevoz posada do MKS koji “Roskosmos” drži od 2010. Pored ukidanja monopola Rusije, pojava američkog KB na kosmičkoj scenu će doneti mnogo velikih novina. Normalno, održavanje MKS će biti podeljeno izmedju ruske i američke strane, tako da će biti povećan stepen bezbednosti njenog funkcionisanja. Ako ima problema sa ruskim “Sajuzima”, američki USCV može da priskoči u pomoć, i obrnuto. Pored toga, USCV će konačno omogućiti NASA-i da prestane sa kupovinom sedišta u ruskim “Sajuzima” za svoje astronaute. Već se nezvanično saznaje da su NASA i “Rokosmos” sklopile barter dogovor koji će započeti odmah posle lansiranja prvog USCV. Naime, na svakom “Sajuzu” će biti lansiran po jedan američki astronaut, dok će na svakom USCV biti po jedan ruski kosmonaut. Zašto? Zato što će se ruski i američki brodovi smenjivati u sklopu MKS putem direktne rotacije, a po starom pravilu na MKS mora biti stalno kao minimum jedan astronaut NASA-e i jedan kosmonaut “Roskosmosa”.

Sledeća velika promena je da će počev od USCV-a ruski “Sajuzi” umesto četiri, leteti prema MKS “samo” dva puta godišnje. Toliko je takodje planiranih lansiranja USCV godišnje, tako će se oni rotirati na svakih šest meseci. Konačno, sa USCV-1 posada MKS će biti uvećana sa sadašnjih šest na sedam ljudi, što je i originalni plan s početka program MKS. Tako će medju članovima posade biti četiri predstavnika zapadnih kosmičkih agencija (NASA-e, ESA-e, JAXA i CSA) i tri ruska kosmonauta.      

Još nekoliko zanimljivih detalja. U skladu sa ugovorom NASA-e sa kompanijama SpaceX i OSC, planirano je 12 misija teretnih brodova “Dragon” (poslednja SpX-12 u avgustu 2016.) i 8 spajanja teretnjaka “Signus” (Cygnus, poslednji let Orb-8 u oktobru 2016.). Medjutim, u grafiku letova posle 2016. NASA navodi nastavak teretnih misija. U periodu 2017-2020. one nose oznaku USTV (US Transportation Vehicle – “Američko transportno vozilo”) i jasno je da se iza njega nalaze brodovi “Dragon” i/ili “Signus” i da će NASA, ukoliko bude zadovoljna sa uslugama SpaceX i OSC-a sa obe ili barem sa jednom kompanijom produžiti ugovor snabdevanja američkog segmenta MKS.

Pored toga, u periodu 2018-2020. u grafiku NASA-e navedena su tri teretna broda jednostavnog naziva TV (Transportation Vehicle). Kako je izvesno da evropski teretni brodovi ATV posle pete misije planirane juna 2014. neće više leteti prema MKS, onda se očekuje da je TV oznaku za japanske teretne brodove HTV. Zanimljivo je da JAXA planira poslednju misiju HTV u februaru 2017. (HTV-7), tako da se očigledno iza zavese odvijaju pregovori sa NASA-om o nastavku programa HTV do kraja ove decenije.

Konačno, još nekoliko kurioziteta vezanih za grafik ruskih misija na MKS do 2020. U njemu se uz podatak o lansiranju broda “Sajuz” planiranog za 30. novembra 2016. ne navodi njegov fabrički broj, što je inače tipično za sve prethodne brodove ove serije. Sasvim je izvesno da je reč o kosmičkom brodu “Sajuz-MS” nove (i poslednje) modernizovane serije ovog aparata koji leti kosmosom s kraja 1966. Nešto ranije, u julu 2015. kreće modernizovana verzija teretnog broda “Progres” pod nazivom “Progres-MS”.

Iako se lansiranje ruskog laboratorijskog modula (MLM) “Nauka” u grafiku letova najavljuje za april 2014. sada je već sasvim izvesno da ovaj modul, posle otkrivenih problema tokom njegovog testiranja u RKK “Energija” neće biti lansiran sledeće godine. U grafiku takodje stoji da će ruski naučno-energetski modul NEM-1 biti lansiran krajem 2017. On treba da ukine zavisnost ruskog dela MKS od američkog energetskog sistema.    

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...