Ruski kosmonaut Anton Škaplerov koji za nekoliko dana leti na Medjunarodnu kosmičku stanicu (MKS), rekao je da će njegove misije koja će trajati 122 dana, kosmonauti proučavati mikro-organizme otkrivene na spoljašnjoj površini MKS.

Prvi eksperiment, koji se zove “Biorisk” i traje već nekoliko godina, analizira kako bakterije izložene toliko dugo otvorenom kosmosu opstaju u uslovima vakuuma, esktremnih temperature i kosmičke radijacije. Pored toga, ovaj eksperiment će pomoći naučnicima da projektuju materijale koji će tokom višegodišnjih kosmičkih misija biti otporni na mikrobe. U drugom eksperimentu “Test” koji se obavlja na MKS od 2010. kosmonauti sakupljaju uzorke materijala sa spoljašnje površine modula koji se nalaze u kosmosu gotovo dvadeset godina. Uzorci se zatim vraćaju na Zemlju gde ih naučnici proučavaju. U nekoliko navrata, oni su u ovim uzorcima pronašli mikro-organizme kojih nije bilo u vreme kada su moduli lansirani u kosmos.

Izvesno vreme, nije se znalo da li su ovi mikrobi “došli” sa Zemlje, ili iz kosmosa, nošeni kosmičkom prašinom i mikrometeoritima. Takodje, nije se znalo dali su oni štetni za konstrukciju modula. Sada, po kosmonautu Škaplerovu, pouzdano se zna da su bakterije ipak zemaljskog porekla, i da sve analize ukazuju da nema degradiranja materijala.        

bakterije

Kosmička stanica kruži oko Zemlje orbitom prosečne visine od oko 420 km, u gornjem sloju atmosfere koji se zove termosfera. U ovoj zoni praktično leti mnogo veštačkih satelita, tamo se formira aurora, dok tamo još uvek postoji veoma tanani sloj vazdušnih čestica. Znači, bakterije su stigle na MKS ili preko drugih satelita, ili nošene vazdušnim česticama gornjih slojeva atmosfere ili, jednostavno preko ljudi koji redovno saobraćaju na relaciji Zemlja-MKS.    

Zemaljski mikrobi su veoma otporni na ekstremne vanzemaljske uslove. Njih u malim kolonijama ima u slojevima atmosfere na visini od 75 km, tamo gde maltene počinje kosmos. Takođe, poznato je da su bakterije koje su stigle na Mesec na aparatu “Servejor-3” 1967, dve godine kasnije vraćene na Zemlju za vreme misije “Apolo-12” i još uvek bile žive.

MARSOVCI SA ZEMLJE

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: