Astronautika: misije

Japanska vlada je prošle nedelje usvojila strategiju kosmičkih programa u sledećoj deceniji kojom je planirano da obim nacionalne kosmičke industrije dostigne pet triliona jena (oko 49 milijardi dolara), uz još čvršću saradnju sa SAD-om. U planu se posebno naglašavaju nacionalna bezbednost i razvoj privatnog sektora, dok se o konkretnim kosmičkim istraživanjima vrlo malo govori. Za to vreme, za 2015. pripemljen je vrlo ambciozna program kosmičkih lansiranja.

Plan obuhvata aerokosmičku politiku Japana za sledećih deset godina, počevši od 2015. Pripemljen je u Upravi za strategiju kosmičkog razvoja kojom lično rukovodi premijer Šinzo Abe. Zanimljivo je da je poslednji strateški plan usvojen 2013. obuhvatao period od pet godina (do 2018.), ali je premijer Abe zbog kako se navodi “promena bezbedonosne situacije oko Japana”, doneo odluku da se stari plan transformiše u desetogodišnu strategiju, čime je praktično važio samo dve godine!

  satelit
  Satelit Daichi-2

U fokusu novog japanskog kosmičkog plana je nacionalna bezbednost. On uključuje povećanje broja takozvanih “kvazi-zenitnih” satelita koji će se koriste za potrebe visoko-preciznih poziciono-navigacionih sistema, sličnih američkom GPS. Trenutno Japan ima samo jedan takav satelit (Daichi-2), a plan predvidja lansiranje joššest satelita u tesnoj saradnji izmedju Japanske istraživačke aerkosmičke agencije (JAXA) i Ministarstva odbrane.  

Takodje, u planu se podvlači potreba povećanja sposobnosti nacionalnih informacionih sistema u prikupljanju obaveštajnih podataka. Reč je novoj generaciji špijunskih satelita koji će posmatrati vojna postrojenja pojedinih država i kao deo sistema ranog uzbunjivanja pratiti lansiranja balističkih raketa. Iako se Severna Koreja i Kina ne spominju kao ciljne države, jasno je da posle uspešnih ispitivanja severnokorejskih raketa srednjeg i dugog dometa, i kosmičko-raketnih sistema, vojni stratezi Japana ovu državu vide kao potenticjalnu pretnju nacionalne bezbednosti. Takodje, tu su Kina i Rusija, saveznici Severne Koreje sa kojima Japan decenijama ima mnogo nerešenih teritorijalnih pitanja.

Kada se podvuče paralela sa prethodnim kosmičkim strateškim planovima Japana, u oči pada dominanto vojni karakter novog plana. Očigledno, u svetlu dugogodišnje ekonomske krize i kresanja budžeta, odlučeno je da se novac upotrebi prvenstveno tamo gde je najpotrebnije – za potrebe nacionalne bezbednosti. Vlada planira gradnju serije malih špijunskih satelita koji mogu biti lansirani u vrlo kratkom roku ako postoje vojne pretnje ili u salučaju elementarnih katastrofa. Jedan takav tipičan satelit će imati samo 70cm u prečniku, neće biti teži od 150kg i snabdeven kamerama visoke rezolucije sa niskih orbita visine od 200 do 300km (što je poredjenja radi upola manje od orbita standardnih osmatračkih satelita) pratiti situaciju u odredjenoj oblasti. Po završetku operacija, satelit sagoreva u atmosferu, otprilike nedelju dana posle lansiranja.    

Još jedna sfera je takodje posebno apostrofirana – da se lansiranjem satelita pomogne japanskim kompanijama da stvore uslove za razvoj privatnog (komercijalnog) kosmičkog biznisa. Po ugledu na Obaminu administraciju, Japanska vlada namerava da deo “kosmičkog tereta” sa ledja naroda prenese na privatne kompanije. Medjutim, da bi to bilo moguće, potrebno je prvo ojačati njihovu tehničku, organizacionu i ekonomsku infrastrukturu.

U planu se gotovo ništa ne govori o novim projektima vezanim za planetarna istraživanja i programe čovekovog leta u kosmos. Navodi se da će oko 2020. prvi put biti lansirana teška raketa-nosač (RN) modikifacija H-IIA, dok će ove godine japanski stručnjaci nastaviti sa lansiranjem nove RN na čvrsto gorivo “Epsilon”. U sledećih deset godina biće lansirano osam satelita različitih namena.

U vezi Medjunarodne kosmičke stanice (MKS) i eventualnog nastavka učešća Japana u ovom projektu posle 2020. u planu se samo kratko navodi da će konačna odluka biti doneta na kraju fiskalne 2016. Očigledno, znajući koliko je njihovom savezniku SAD-u neophodno da se misije na MKS nastave, japanska Vlada želi da na miru proanalizira sve političko-tehničko-ekonomske faktore i tek posle odluke “Roskosmosa” i ESA-e odredi svoju poziciju.

   raketa
   Raketa-nosač H-IIA poleće iz centra Tanegašima

Inače, JAXA planira pet lansiranja u ovoj 2015. iz kosmičkog centra Tanegašima (Tanegashima). Tamo “kosmička sezona” počinje 29. januara, lansiranjem RN H-IIA sa osamtračkim satelitom. To će biti 27-mo lansiranje rakete H-IIA. Još jedan osmatrački satelit će poleteti u martu. U drugoj polovini godine, “Micubiši” (Mitsubishi Heavy Industry) planira svoje prvo komercijlano lansiranje. Koristan teret je kanadski telekomunikacioni satelit Telesat mase pet tona. Kao nosač biće upotrebljena raketa H-IIA 204 pojačana sa četiri bočna bustera na čvrsto gorivo.

 

U oblasti kosmičkih nauka, JAXA planira lansiranje satelita Astro-H za praćenje X-zraženja koje dolazi iz dubina kosmosa. To je šesti satelit iz ove serije koja istražuje kosmička X-zračenja i fenomene kao što su polja visokih energija oko crnih rupa i supernova, kao i grupe galaksija u kojima ima gustih koncentracija plazme.

   rn
   RN na čvrsto gorivo “Epsilon”

U okviru programa podrške operacija na MKS, JAXA će ove godine prema Kosmičkoj stanici lansirati peti automatski teretni brod HTV “Konotori” (Kounotori). Ovim brodom se astronauti na američko-medjunardnom segmente stanice snadbevaju neophodnim materijalima za nastavak istraživanja. Kao nosač planirana je raketa H-IIB.

 

Takodje, u maju će sa Bajkonura prema MKS poleteti sledeći japanski astronaut, Kimiya Jui (Kimiya Yui, 44) koji će skupa sa ruskim kosmonautima i američkim astronautima provesti oko pola godine u kosmosu. Do sada, od 2009. na MKS su inače kao članovi osnovnih posada stanice letela četiri japaska astronauta. Jui nije jedini Japanac koji se u Zvezdanom gradu priprema za let u kosmos. Tamo je takodje Satoši Takamacu (Satoshi Takamatsu, 51), kosmički turista - dubler engleske pevačice Sare Brajtman (Sarah Brightman) koja treba u spetembru da poleti u kosmos. Ako Takamacu potpiše ugovor sa američkom kompanijom Space Adventures koja skupa sa agencijom “Roskosmos” organizuje turističke kosmičke letove na ruskim brodovima “Sajuz”, onda on može da poleti u kosmos u jesen 2017. Takamacu je osnivač i predsednik kompanije Space Travel. On je prošao kroz seriju medicinskih provera u Moskvi, takodje, obavio je preliminarni program obuke za let u kosmos. Tokom predstojećih treninga u narednim mesecima, Takamacu planira da emituje preko interneta videozapise svoje obuke u Centru za pripremu kosmonauta u Zvezdanom gradu.  

   jui
   Kimija Jui – sledeći japanski astronaut u kosmosu

Japanski stručnjaci takodje planiraju da u decembru 2015. ponovo pokušaju da prebace medjuplanetarni kosmički aparat Akatsuki na orbitu oko Venera. Prvi pokušaj nije uspeo pre pet godina zbog problema u radu glavnog motora. Od tada, aparat se nalazi na heliocentričnoj orbiti, 134 miliona kilometara od Venere, gde analizira gustinu i smer sunčevog vetra. Praktično od neuspešnog ubacivanja na orbitu oko Venere 2010, inženjeri JAXA-e sve vreme održavaju sisteme aparata u operativnom stanju. Pored toga, oni su podesili orbitu aparata tako da ekonomično (sa aspekta kosmičke energetike) mogu da ponovo probaju postavljanje letelice Akatsuki na orbitu oko Venere. Prvobitno, bilo je planirano da ova operacija bude obavljena krajem 2016. Medjutim, kako je brzina kretanja aparata smanjena više nego što se očekivalo, stručnjaci će serijom impulsa dodatno smanjiti brzinu i pokušati da aparat dovedu u takav položaj koji će omogućiti gravitacionom polju Veneri da ga “ulovi”. Ako sve bude išlo po planu, Akatsuki će pomoću dvanaest malih korekcionih raketnih motora ući na orbitu visine 300,000 x 400,000km . To je daleko više od prvobitno planirane eliptične orbite (300 x 80,000km), ali se stručnjaci JAXA-e ipak nadaju da će i sa nje Akatsuki obaviti dobar deo planiranih meteoroloških istraživanja atmosfere “Planete sumraka”. Ako uspe, ovo će ujedno biti prvi put da je Japan postavio na orbitu jednog drugog nebeskog tela svoj kosmički aparat i prva azijska država čija kosmička sonda kruži oko Venere.

   akatsuki umjetnicki prikaz 1Umetnička predstava kosmičkog aparata Aktsuki na orbiti oko Venere

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 16 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 4 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 5 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije

Foto...