Astronautika: misije

25. avgust. 2011.

NaMarsu

Od kako je mladi Wernher von Braun 1946. godine prvi put skicirao svoj „Das Marsprojekt“, u Sovjetskom Savezu i Americi napravljen je čitav niz ozbiljnih studija i projekata na tu temu. Do kraja šezdesetih godina, Fon Braun se zalagao za ekspedicije sa raketama na nuklearni termalni pogon[1], dok je njegov sovjetski kolega i konkurent Sergej Koroljev predlagao nuklearni električni pogon. Svi takvi projekti i radovi na njima u obe zemlje su obustavljeni tokom sedamdesetih godina prošlog veka, kada je u Sjedinjenim Državama ugašen program „Apollo“ a u Sovjetskom Savezu raketa-nosač „N-1.

letelice 

Ekspedicije na Mars. Neki od glavnih projekata misija sa ljudskim posadama za istraživanje Marsa dati u razmeri (narandžasta linija dole desno predstavlja 100 m).

Gore levo: Von Braun, 1948-1956 (1, 1a i 2, 2a); gore u sredini: NASA EMPIRE (3a, 3b i 3c), UMPIRE (4 i 4a); Stuhlinger 1962 (5); Bono Deimos (6); sredina: NASA TRW (7), MPRG (7a), IMIS 1968 (7b), 1965-1971; gore desno: STCAEM (8, 8a i 8b), SAIC (9), Design Reference Missions (10), 1983-2001; donja dva reda prikazuju ruske konstrukcije od 1956. do 1986 – МПК“ M. Tihonravova (11), „ТМК-1“ G. Maksimova (12), МАВР“ (13), „Марс 1986“ (14), „Марс 1989 Kurčatova (15), rana i finalna verzija ТМК-Э К. Feoktistova (16 i 16a), dve verzije „MЭK“ (17 i 17a), „MK-700“ V. Čelomeja (18), „Марс 1994“ НИИ-ТП/Ке́лдыш; dva poslednja dugačka horizontalna crteža prikazuju ruske i američkiesolarno-električne dizajne.

Radovi su nastavljeni tokom osamdesetih godina, u Americi vođeni preko brojnih privatnih kompanija i njihovih inženjera[2], a u Sovjetskom Savezu preko slavnog konstruktora Valentina Petroviča Gluška, koji je novu tešku super-raketu „Energija“ video kao način da se stigne do Marsa. Krajem osamdesetih čak je nakratko postojala i „Trka za Mars“, u kojoj su obe strane prikazale vrlo napredne projekte i ideje. To neočekivano rivalstvo okončano je takođe neočekivanim raspadom Sovjetskog Saveza i traljavim krajem buster-rakete „Energija“. I pored velikog entuzijazma u medijima, projekti za Mars nikada nisu dobili značajniju podršku visokih političkih struktura ni u SAD ni u novoj Rusiji[3].

Uprkos izjavama mnogih američkih predsednika da su ekspedicije na Mars sa ljudskom posadom dugoročni cilj nacije, izgleda da nikada nije bilo političke volje da se obezbede sredstva neophodna za takav poduhvat. Do 2005. godine NASA je finansirala vrtoglavi niz novih i ponovljenih studija, u kojima je raspravljano o cenama pokretanja takvih misija sa niske orbite oko Zemlje (LEO) i rizicima koje bi to nosilo. Iskristalisalo se da bi najsigurniji način za ekspediciju na Mars bila izgradnja snažne kosmičke infrastrukture u svemiru. To bi zahtevalo teške raketne nosače, svemirske aero-kočeće tegljače, termo-nuklearne motore, dugoročne magacine za kriogeno gorivo, i sl. Ali ni tada a ni sada nema naznaka da iko želi da finansira takvu infrastrukturu ...

Sada ću da prikažem tabelu predloga, studija i planova za misije na Mars u XX veku. Misije uključuju kruženje ljudi oko Marsa, njihovo sletanje, ili neke druge strategije. Lista je poluhronološka, u određenim grupama, sa određenim nepreciznostima u datumima realizacije tih planova. Ja sam ove podatke uzeo sa Interneta, ali i tamo postoje različite reference, što mnogo ne smeta uvidu u temu. Za upoređenje, da kažem da su američki šatlovi mogli da u orbitu ponesu oko 25 tona korisnog tereta, raketa „Saturn V” oko 120 tona, a ruska „N-1” oko 100 tona.

Naziv projekta
Posada
Težina u LEO
(
tone)
Godina planiranog lansiranja
Von Braun Mars 1952 (Das Marsprojekt)
70
37.200
1965
Von Braun Mars 1956 (The Exploration of Mars)
12
3.400
1970
Stuhlinger Mars 1954–1957
20
660
1980
Stuhlinger Mars 1962
15
1.800
1975
8
800
1971
NASA Lewis Mars 1960
6
614
1971
6
1.630
1975
TMK-1 1961 (prelet)
3
75
1971
TMK-2 (TMK-E)
2
1971
6
227
1970
8
900
1975
3
100
1974
Faget Mars (teški) 1963
6
1.140
Faget Mars (laki) 1963
6
280
6
650
1975
6
3.965
1986
6
450
1975
Douglas MORL Mars Flyby 1965
3
360
1973
NASA JAG Manned Mars Flyby 1966
4
1975
5
1.552
1986
3
150
1980
Titus FLEM 1966
3
118
1985
6
1.226
1985
Mars Expeditionary Complex (MEK) 1969
3
150
1980
12
1.452
1981
NASA Mars Expedition 1971
6
1.900
1987
Mars za 30 dana (Ragsdale 1972)
5
2.041
MK-700 1972
2
1.400
1980
Čelomej 1974 (MK-700 prelet)
2
250
1980
British Interplanetary Society Mars 1982
8
1.300
Planetary Society Mars Expedition 1983
4
160
2003
Paine 1984 (Pioneering the Space Frontier)
2026
NASA-LANL Manned Mars Flyby 1985
358
NPO „Energija“ Mars 1986
4
365
2000
30
1.900
2007
6
210
2004
8
330
2013
8
1.628
2007
4
765
2003
4
1.300
2017
4
355
2001
5
2007
3
780
2004
Mars Direct (Zubrin 1991)
4
220
1997
4
800
2016
4
500
2016
4
800
2016
4
410
2016
6
1.080
2014
6
900
2007
Kurčatov Mars 1994
5
800
2010
2
100
2001
6
410
2011
4
280
2011
NASA Dual Lander Mission
12
600
2011
6
400
2011
10
900
2011
Marspost (Gorškov 2000)
6
400
2017

Treba da dodam da su razmišljanja o putu ljudi na Mars nastavljena i u novom milenijumu. Planovi ne obuhvataju samo sletanje na površinu, već i naseljavanje planete Mars, njenih satelita Fobosa i Deimosa, kao i teraformiranje same planete.

2004. američka administracija je objavila novu Viziju svemirskih istraživanja, u kojoj su misiju na Mars sa ljudskom posadom označili kao jedan od najvažnijih zadataka. Nijedan konkretan plan nije usvojen, a narednih godina su vođene brojne debate između političara, naučnika, kosmičkih stručnjaka i javnosti. Prošle godine se čuo podatak da će Ameri sleteti na Mars početkom tridesetih godina ovog veka. Međutim, kako su najnovije vesti poražavajuće za buduću ulogu Amerike u kosmosu, mislim da se to isto odnosi i na njihove planove za put na Mars.

Rusi imaju svoje prednosti i mane. Predlog njihove Akademije u 30 tomova za оrbitnu stanicu oko Marsa sa ljudskom posadom (MARPOST) na nuklearni pogon naišao je na odobravanje, i svi ga vide kao nastavak ruskog učešća na Međunarodnoj orbitnoj stanici (ISS). Pretpostavlja se da će nacrt broda biti gotov do 2012. a sama stanica do 2021. godine.

MOS

Ovako izgleda ruski deo Međunarodne orbitne stanice. Rusi misle da bi to bilo dovoljno da se slična skalamerija montira i u orbiti oko Marsa.

marpost

Projekat dela letilice koja treba da učestvuje u ekspediciji MARPOST. Bila bi lansirana raketama „Proton“ ili „Angara“. Tokom misije, nijedan čovek ne bi sleteo na površinu ali bi čitava mala flota robotskih letilica (zato se misija naziva „hibridnom“). Misija bi trajala oko 2,5 godine.

 

Čak i Evropska svemirska agencija (ESA) kuje planove da pošalje ljude na Mars do 2030. Projekat prvo predviđa velika robotska istraživanja i proveru koncepta zemaljskim simulacijama boravka ljudi na Marsu. Zbog velikih troškova i tehničkih izazova, nije nemoguće da se Rusi i Evropljani na neki od načina udruže – pošto je planirano da projekat pojede $25 milijardi, Rusi su odmah pristali da daju trećinu.

O kineskim planovima se vrlo malo zna. Za sada svi vide da im je Mesec prioritetan, ali logično je da će odmah potom i Mars postati meta. Prema rečima njihovog stručnjaka Liu Zhenxinga, Kina razmatra izvodljivost ekspedicija na Mars još od početka devedesetih, kao deo nacionalnog projekta „863 za planetna istraživanja“.

Liu

USA-Mars

Ovako Amerikanci sebe zamišljaju na Marsu ... Bar je tako bilo dok se nisu usosili sa svetskom financijskom krizom koju su sami kreirali.

 



[1] Kod takvih raketa, nuklearni reaktor stvara visoku temperaturu koja zagreva gorivo (tečni vodonik) u njemu. Tada se gasovi šire i izbacuju napolje kroz mlaznicu koja pravi potisak. Zbog velike gustine energije, efektivna brzina gasova je najmanje dvaput veća nego kod hemijskih motora.

[2] Recimo, u projektu EMPIRE svoje predloge su davale kompanije „Aeronautic“, „General Dynamics“, i „Lockheed“ (3a, 3b i 3c). Projekat UMPIRE vodila je kompanija „Douglas“, itd.

[3] Ono što tada niko nije ni sanjao (bar ja nisam), to je da će u trku da se uključe i Kina pa čak i Indija.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • kizza said More
    Da,u pravu ste. Veoma malo znamo i više... 4 dana ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    AI će pomoći, ali čovek će otkriti. 4 dana ranije
  • Miki said More
    Divan tekst A.M. hvala, pitanje ??? FDa... 4 dana ranije
  • giga said More
    :-)))) Odlicno, dobro jutro AM,... 4 dana ranije
  • Mina l said More
    hvala, edikativno i informativno 6 dana ranije

Foto...