Astronautika: misije

Stručnjaci ESA-e su ustanovili da je jedan sunčev panel satelita Copernicus Sentinel-1A pogođen objektom za koji se pretpostavlja da je fragment kosmičkog otpada Druga teorija je da je mikrometeorit pogodio satelit, koji međutim nastavlja da funkcioniše normalno.

Udar je registrovan 23. avgusta 2016. Tada su u kontroli leta satelita u Darmštatu (Nemačka) registrovali manji pad napona u sistemu napajanja električnom energijom jednog od dva sunčeva panela. Uočeno je takođe da je došlo do neznatne promene orijentacije i parametara orbite satelita. Zatim su inženjeri pomoću TV kamere na satelitu snimili sunčev panel i na njemu uočili rupu prečnika oko 40cm.  

Do sudara je došlo kada se satelit nalazio na orbiti visine oko 700km. Zanimljivo je da su kamere koje su korišćene za snimanje pogođene zone panela bile namenjene prvenstveno da bi snimile rasklapanje dva ogromna krila sunčevih panela nekoliko časova posle lansiranja satelita obavljenog aprila 2014.

"Ovakav udarac prouzrokovan česticom milimetarske veličine nije neobična pojava", kaže direktor departmenta za praćenje kosmičkih objekata koji ugrožavaju veštačke satelite ESA-e Holger Krag. "Ovi jako mali objekti ne mogu biti praćeni sa Zemlje, zato što samo objekti veći od pet centimetra mogu biti viđeni pratećim stanicama, pa ako se na vreme otkriju satelit može da obavi korekciju u kosmosu i izbegne sudar. U ovom slučaju, kombinacijom promennjenih parametara orbite i  procenjene brzine kretanja objekta, kao i nekih drugih faktora, naš prve procene ukazuju da je čestica bila veličine nekoliko milimetara".    

Sentinel 1A fragment impact in space node full image 2

Snimak panela pre (levo) i posle udara meteorita - strelica pokazuje rupu na panelu

Stručnjaci ESA-e nastavljaju analize podataka da bi ustanovili prirodu objekta koji je udario sunčev panel. Još uvek nije jasno da li je reč o prirodnom ili veštačkom objektu. Za sada je jasno da je on napravio rupu veličine oko 40cm na sunčevom panelu i da je do udara došlo sa zadnje strane panela.

Sedmog septembra, prateće stanice na Zemlji detektovale su pet objekata kosmičkog otpada u blizini satelita za koje se veruje da su povezane sa sudarom koji se odigrao nekoliko nedelja ranije, tako da je sasvim moguće da je reč ipak o kosmičkom otpadu, znači veštačkom objektu.

Na svu sreću, udar nije doveo do promene rutinskih operacija satelita. On nastavlja da funkcioniše bez ikakvih problema. 

Satelit Sentinel-1A za radarsko snimanje površine Zemlje je deo programa "Kopernik" (Copernicus) Evropske Unije u čijem fokusu su praćenja ekoloških prilika i promena u prirodi, otpoljavanja leda, mapiranja tla za potrebe agrokulture i praćenja izlivanja nafte u more.

Sentinel 1 node full image 2Satelita Sentinel-1

Satelit je lansiran ruskom raketom "Sajuz" iz evropskog centra u Kuruu 4. aprila 2014.  Zanimljivo, samo dan kasnije, NASA je hitno obavestila ESA-u da će Sentinel-1A proći na opasno malo rastojanje od njenog naučnog satelita ACRIMSAT koje je procenjeno na manje od 20m. Kontrolori u Darmštatu su odmah reagovali i aktiviranjem motora satelita na 39 sekundi promenili njegovu putanju i izbegli potencijalni sudar dva satelita na orbiti.

Događaj sa evropskim satelitom Sentinel-1A jasno govori o tome koliko su orbite oko Zemlje prenatrpane kosmičkim otpadom tehnogene prirode. Primera radi, samo u julu ove godine registrovano je preko 40 objekata kosmičkog otpada koji su proleteli pored MKS na rastojanu od 15km koje se u domenu rizika kosmičkih letova tretira kao opasno bliska zona. Među njima je bio jedan objekt (ruski raketni blok "Fregat") koji je prošao u ovom periodu na samo dva kilometra od Kosmičke stanice.   

Debris GEO1280

Kompjuterski prikaz tehnogenih objekata kosmičkog otpada koji kruže oko Zemlje

Kako je reč o problemu posebne vrste koji će u budućnosti biti sve izraženiji, evo nekoliko statističkih podataka vezanih za objekte kosmičkog otpada. U katalogu ruskog osmatračkog operativnog centra ASPOS prema stanju od 31. jula 2016. u kosmosu se nalazi 17798 kosmičkih objekata tehnogene prirode veličine veće od 10cm. Od tog broja, samo 1494 objekta su aktivni kosmički aparati, dominantno automatski sateliti različite namene, dok ostatak od 16304 objekata pripada kosmičkom otpadu. Među njima, sa oko 65% dominiraju fragmenti raketa-nosača, kosmičkih aparata, raketnih blokova i različitih operacionih elemenata koji se više ne koriste. Od aktivnih kosmičkih aparata, na prvom mestu su SAD sa 562 operativna aparata, zatim Kina sa 173, dok je Rusija na trećem mestu sa 143 kosmička aparata. Rusija, međutim vodi po količini kosmičkog otpada sa 6218 objekata, na drugom mestu su SAD (5115), zatim sledi Kina sa 3622 objekata. Najveći deo kosmičkog otpada, preko 75% (preko 13000 objekata) nalazi se na niskim orbitama, na visokoeliptičnim orbitama (okarakterisanim periodom jednog obilaska većim od 127 minuta) kruži 14.5% kosmičkog otpada, dok se na geostacionarnoj orbiti nalazi više od 6% (oko 1000) objekata kosmičkog otpada.

Međutim, kada se ovom broju dodaju objekti veličine od jednog do deset centimetra, onda se procenjuje da oko Zemlje kruži preko 670000 ovakvih pasivnih ali veoma opasnih mikrosatelita, dok je cifra objekata veličine ispod jednog centimetra, poput onog koji je pogodio sunčev panel satelita Sentinel-1A, procenjuje na preko 170 miliona. 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: