Astronautika: misije

Stručnjaci kompanija RKK “Energija” i “Boing” (Boeing) rade na dve verzije projekta mesečeve orbitalne stanice (LOS) koja bi mogla biti operativna krajem 2020-tih.

Da saradnja u kosmosu ne poznaje granice (i sankcije) govori vest koju samo što je objavio TASS – da Rusija i SAD razmatraju zajednički projekat LOS i to u dve varijante – na bazi dva manja ili jednog velikog stambenog modula. Nije nikakva tajna još od vremena prvih razgovora o tome šta posle MKS-a da je opcija gradnje orbitalne stanice na orbiti oko Meseca u igri. Sada je, međutim ona dobila veoma konkretnu formu u vidu zajedničkog projekta dve vodeće kosmičke kompanije – ruske RKK “Energija” i američkog “Boinga” – inače glavnih kontraktora u projektu MKS.

Za prevoz elemenata LOS-a i posada na orbitu oko Meseca predlaže se korišćenje američke rakete-nosača SLS super-teške klase. Moduli će biti lansirani “u paketu” sa kosmičkim brodom “Orion”, koji se takođe trenutno razvija u NASA-i.

U obe verzije LOS-a, planiran je boravak četvoročlane posade koje može ostati na orbiti oko Meseca od 30 do 360 dana, uz ritam od jednog lansiranja godišnje.

Prva varijanta, koju ćemo uslovno nazvati “dva mala modula”, obuhvata gradnju LOS koja će se sastojati od dva manja modula mase od po 10t namenjenih za boravak posade i naučna istraživanja. Prvi modul bi gradio “Boing”, a drugi RKK “Energija”. U ruskom modulu nalaze se sistemi za upravljanje stanicom i korekciju njene orbite, trenažeri za fizičke vežbe kosmonauta i oprema za održavanje životnih uslova.

Pored dva manja modula, LOS ova varijanta uključuje još i dva elementa – loptasti čvorni modul za spajanje teretnih i transportnih brodova, i modul za izlazak u otvoreni kosmos. Pored vanbrodskih aktivnosti, izlazna komora će se koristiti za smeštaj skafandera, pojedinih instrumenata i kontejnera za rashodovane materijale. Ova dva elementa bi trebala da gradi ruska “Energija”. 

Na osnovu prezentacije koju je održao predstavnik RKK “Energija” Jurij Makušenko na nedavno završenom simpozijumi “Čovekova osvajanja kosmosa” u Moskvi, razrađuje se nekoliko varijanti spajanja ova četiri elementa.

Druga varijanta, uslovno nazvana “jedan veliki modul”, planira postavljanje jednog velikog modula mase 24 tona na orbiti oko Meseca. Na razvoju modula radili bi zajednički RKK “Energija” i “Boing”. Njegova konstrukcija treba da bude takva da omogući dugotrajne misije, obiman naučno-istraživački program, efikasno upravljanje letom LOS-a i neophodne korekcije njene orbite. Ovaj modul bi odvojeno bio lansiran na orbitu oko Meseca raketom-nosačem SLS.  Pored velikog modula, slično prvoj verziji, druga varijanta LOS-a obuhvata spajanje izlazne komore i čvornog modula ruske proizvodnje.

06b73aff 027e 4eb9 8b1d b7710ecc19c4

Dve verzije mesečeve orbitalne stanice LOS

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: