Astronautika: misije

Danas 14. marta 2016. u 12:31č (moskovsko vreme, 14:31 po vremenu u Srbiji) treba da bude lansirana automatska međuplanetarna stanica ExoMars-2016 (“EgzoMars”). 

Raketa-nosač “Proton-M” skupa sa potisnim blokom “Briz-M” koji će uputiti aparat ExoMars-2016 sa niske orbite oko Zemlje na transplanetarnu putanju leta prema Marsu je pre dva dana postavljena na lansirnu rampu broj 200 kosmodroma Bajkonur.

image004

Raketa-nosač “Proton-M” sa aparatom ExoMars-2016 na lansirnoj rampi kosmodroma Bajkonur

Osnovni ciljevi misije ExoMars-2016 su da se prikupe podaci koji će pomoći u boljem razumevanju strukture atmosfere planete Mars i traga za znakovima bioloških i geoloških aktivnosti. Akos ve bude išlo po planu, ExoMars-2016 treba da stigne na orbitu oko Marsa 19. oktobra 2016.   

Tokom misije ExoMars-2016 planirano je da na orbitu oko Marsa bude postavljen orbitalni modul TGO (Trace Gas Orbiter), dok će na površnu Marsa treba da bude spušten eksperimentalni lender Schiaparelli (“Skjapareli”). Orbitalni apparat TGO će prikupljati podatke o tragovima metana u atmosferi Crvene planete i o raspodeli vodenog leda na tlu Marsa. Pored toga, TGO će služiti kao transmiter signal sa lendera Schiaparelli.

Orbiter TGO ima dimenzije 3,5 x 2 x 2m i masu od 3,7t. Glavni raketni motor kojim će aparat preći sa transplanetarne putanje na orbitu oko Marsa ima potisnu snagu od 424N. Napajanje električnom energijom obezbedjuju dva sunčeva panela površine 20m2ukupnog kapaciteta od 2kW. Pored solarnih čelija, tokom “tamnih” etapa kruženja oko Marsa u senci planete, TGO će koristiti za napajenje električnom energijom dva modula hemijskih litijum-jonskih akumulatorskih baterije snage 5,1 kilovat-časova. Komunikacije sa Zemljom i lenderom na površini omogućavaju oštrousmerena antena prečnika 2,2m i UHF “helikoidna” antena (spiralnog oblika). Naučna aparatura orbitera TGO mase 116kg se sastoji od nekoliko pribora. Instumenti ACS (izradjen u Rusiji) i NOMAD (Belgija) koji se sastoji od dva infracrvena i jednog ultraljubičastog spektrometra će u paru dva puta tokom svake orbite posmatrati prelamanje sunčevih zraka kroz atmosferu Marsa i analizirati njenu hemijsku strukturu. Za to vreme, fotografski sistem CaSSIS će praviti snimke visoke rezolucije u cilju precizne procene topoloških karekteristika tla i izbora mesta spuštanja budućih aparata. Ovaj sistem je razvijen u Švajcarskoj. Konačno, neutronski detektor FREND koji je projektovan u Rusiji će sve vreme skenirati površinu planete i tragati za vodonikom, u formi vode ili hidratnih minerala, do dubine od jednog metra.

Iako je prelazak na orbitu oko Marsa planiran oktobra 2016, orbiter TGO će započeti naučna istraživanja tek krajem 2017. Naime, tokom gotovo godinu dana po prelasku na orbitu oko Mars, TGO će obaviti seriju aerokočenja, povremeno zaranjujući u gušće slojeve atmosfere. Cilj ovih operacija je formiranje operativne kružne orbite visine 400km, perioda obilaska 120 minuta i nagiba 74 stepeni sa koje će se vršiti naučna osmatranja.   

Ovu tehniku koja omogućava velike uštede goriva ESA je isprobala 2014. malo pre završetka misije Venus Express, aparata koji je kružio oko Venere.  

MarsTraceGasMission Orbiter

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b6/MarsTraceGasMission-Orbiter.jpg

Orbiter TGO aparata ExoMars-2016

Osnovni cilj misije eksperimentalnog lendera Schiaparelli je da se testiraju tehnologije ulaska aparata u atmosferu, svih etapa spuštanja, mekog sletanja na površinu i realizacije naučnih istraživanja.

Prečnika lendera je 2,4m, visina 1,8m, a masa 600kg. Lender će biti odvojen od orbitera TGO 16. oktobra, tri dana pre ulaska na orbitu i brzinom od 21000 km/č će uleteti u atmosferu planete.

Spuštanje treba da traje manje od šest minuta posle ulaska lendera u atmosferu planete.

Ključni elementi spuštanja lendera su toplotni štit, dva padobranu prečnika 12m, grupa od devet malih kočećih raketnih motora i donji deo lendera koji deformacijom treba da amortizuje energiju udara lendera o tle. Svaki od devet motora razvija potisak od 400N i biće isključen na visni od jednog metra, tako da se očekuje da lender brzinom ljudskog hoda dodirne površinu Marsa.

Spuštanje je planirano u ekvatorijalnoj oblasti Meridum Planum, za vreme sezone pustinjskih oluja.

To će takodje biti svojevrstan test tehnologija sposobnih da omoguće spuštanja aparata na Mars u ekstremnim vremenskim uslovima.

Kada sleti, lender Schiaparelli će naučnim priborima ukupne mase samo 5 kg meriti brzinu i smer vetra (instrument MetWind), procenat vlažnosti (MetHumi), atmosferski pritisak (MetBaro) i temperaturu (MarTem) na površini. Takodje, instrumentom ODS biće merena prozračnost atmosfere, a priborom MicroARES njen nivo radijacije i stepen elektirčnih pražnjenja.

Lender nema sunčeve panele ili radioaktivni generator (koga je ruska strana predlagala), tako da će napajenje električnom energijom biti obezbedjeno klasičnim hemijskim akumulatorskim baterijama.

Njihov kapacitet iznosi do četiri dana, što će praktično biti ukupno operativno vreme lendera na površini.

Maquette EDM salon du Bourget 2013 DSC 0192https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/45/Maquette_EDM_salon_du_Bourget_2013_DSC_0192.JPG

Lender Schiaparelli

Tehnologije spuštanja lendera Schiaparelli na površinu Marsa će biti korišćene za vreme misije ExoMars-2018.

Tada će na Crvenu planetu, u oblasti Oxia Planum, biti spušteno robotizovano vozilo. Marsohod će biti krcat naučnim priborima i pomoću bušilice moći će da traga za oblicima života do dubine od dva metra.

Uzgred, govoreći o misiji ExoMars-2018, manedžeri “Roskosmosa” i ESA-e Igor Komarov i Johan-Ditrih Verner su nagovestili da njeno lansiranje može biti odloženo za dve godine i umesto 2018. bude obavljeno 2020.  Kao što je poznato, ni ESA, ni “Roskosmos” se ne mogu pohvaliti velikim uspesima u letovima na Mars. Do sada jedina evropska marsijanska misija Mars Express je imala polovičan uspeh. Dok je orbiter uspešno postavljen na orbitu oko Marsa 2003, mali britanski lender Beagle-2 (“Bigl”) se razbio prilikom spuštanja na površinu. Rusija je prošla čka i gore. Njen poslednji pokušaj da ka Marsu pošalje apparat “Fobos-Grunt” 2011. doživeo je totalni fijasko – aparat nije uspeo čka ni da bude prebačen na putanju leta prema Marsu. Poslednji i krajnje delimičan uspešan projekat “Fobos-2” datira još iz vremena Sovjetskog Saveza, koji je početkom 70-h bez uspeha nekoliko puta pokušao da spusti na Mars lender sa minijaturnim roverom.  

Sve u svemu, ExoMars-2016 ima ogroman značaj kako za Evropu i Rusiju, tako i za ostale države u njihovim budućim planovima istraživanja Marsa.

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 9 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije

Foto...