globalizacija2-510

Dok sam se pripremao za ovaj blog i prelistavao literaturu jedna misao mi se stalno vrtela u glavi: Dođavola, šta mi je ovo trebalo! Pa to je prevelika i preteška tema za mene. Ali pre nekoliko meseci sam najavio da ću o globalizaciji nešto napisati. Rekao sam tada da se napredak čovečanstva zasniva na razvoju nauke, tehnologije, komunikacije i globalizacije. Zatim sam se osvrnuo na prva tri od ovih faktora, pa osećam obavezu da kažem nešto i o poslednjem. Ali naglašavam da ovde o globalizaciji govorim samo sa tog stanovišta i svakako nemam ni nameru ni mogućnosti da dam jedan potpun pregled globalizacije.

 

***
Šta je globalizam? Pa to je kada kupite sijalicu u Japanu, uvrnete je u Bosni i ona radi! Ja tako shvatam globalizam. Znam da ima onih koji pod globalizmom i globalizacijom podrazumevaju nešto drugo, i još više onih koji iz besa i nemoći da globalizaciju zaustave, sa beskrajnom mržnjom i cinizmom govore o njoj besmislice. U svakom slučaju, ako je globalizacija nešto drugo, ja ne govorim o tome!

U početku se globalizacija vezivala samo za ekonomiju i razvoj slobodnog tržišta, za kretanje kapitala, ideja i radne snage bez prepreka granice, ali uveren sam da će se taj termin ubuduće sve više koristiti u najširem smislu i vezivati za standarde i pravila. Jer i slobodno tržište i trgovina, pa i obično putovanje preko granice mogući su tek ako postoje zajednički standardi - standardi kao merilo, pravilo, norma. Uzajamno razumevanje i prijateljstvo na globalnom nivou podrazumeva izvesnu saglasnost oko sistema vrednosti.

Dakle, globalizacija je uspostavljanje svetskih, opštih standarda! I to standarda u svemu: u pravu, u trgovini, u medicini, u saobraćaju, u svemu. Globalizacija se snažno širi po Evropskoj uniji. Zakoni, propisi, merne jedinice, u celoj Uniji postaju isti. Ko zakorači na tlo EU nalazi se pod okriljem i zaštitom evropskih propisa. Ne sme da se desi da neko bude kriminalac u jednoj zemlji Evrope, a da zaštitu nađe u drugoj. Ne sme da se desi da vas neko prevari ili uvredi u jednoj zemlji a da ga ne dostigne ruka pravde u drugoj. Diploma koju ste dobili u jednoj zemlji mora se priznati i u drugoj. Ako kupite lek u Holandiji on on mora da ima jednake posledice po vaš organizam kao i da ste ga kupili u Italiji. Gde god da odete u EU biće vam isto!

E, a toga se boje najbučniji antiglobalisti. Oni preziru to isto. Jer po njima to isto znači gubitak identiteta. „Svuda je sve isto", kažu oni i kad uđete u market ne znate gde ste, ne znate da li ste u Danskoj ili u Grčkoj, jer sve je isto.

Pa da, ali to je divno, naročito u marketu. Kada uđem u radnju neću da čitam uputstvo o pravilima ponašanja, nego hoću da kupim hladnu koka-kolu. I hoću da ona ima isti ukus. I hoću da znam gde je, a ne da lutam po marketu i tragam za njom. Poslednje što me u marketu interesuje je etnologija. Marketi i treba da su svuda isti, kao i računarski programi, na primer. Zamislite kakav haos bi nastao da ne postoje globalna rešenja za izlazak iz kompjuterskog programa, za navigaciju, za prečice, za linkove itd.

Dakle, kad je nešto „isto" to ne znači da je i loše. Sem toga, u glavnim starima svi mi i jesmo isti. Mi i mislimo isto. Razlikujemo se samo u nijansama. U nebitnim nijansama. Zar je bitno, zar je zaista bitno to što se pravoslavci krste drukčije od katolika? To što više volimo šljivovicu od sakija i latinicu od ćirilice? Ili trubu od bendža?

U onome što jeste bitno svi smo isti. I još jednom - u onome što jeste bitno, bitno za opstanak i razvoj čovečanstva isti smo: svi roditelji neguju svoju decu, a deca se potom staraju o roditeljima. Rodoljublje se nagrađuje, izdaja kažnjava. Ljubav je dobra, mržnja nije. Svi želimo da smo pametni i lepi i niko ne želi obrnuto. Svi želimo da smo voljeni. Zar nismo isti? Isti u važnim stvarima. Ko nije, društvo ga kažnjava.

Globalizam koji nam se ne sviđa

Naravno da globalizam donosi i ponešto što nam se ne sviđa, ali svaki društveni odnos donosi i nešto što nam se ne sviđa. Naravno da globalizam znači i ograničenje, ali svaki društveni odnos donosi ograničenje. Imate devojku, odnosno momka - ok, lepo, ali taj odnos vas ograničava. Hteli biste da slušate Vivaldija, a vaša devojka bi da gleda košarku. Ili obrnuto: vi biste da gledate košarku a vaš momak da sluša Vivaldija, OK, ako niste u stanju da se dogovorite onda i niste jedno za drugo. Ako ni sa kim niste u stanju da se dogovorite onda ste socijalno nezreli.

Naravno da globalizam znači ograničavanje, ali šta je bolje? Ako želite punu slobodu idite na planinu i gajite ovce. Imaćete neslućenu slobodu! Samo na usamljenoj planini ne možete uživati u blagodetima moderne civilizacije. A i Internet je slab.

Globalizacija je stadijum u razvoju čovečanstva. Kao što su u jednom istorijskom periodu nastale granice države tako dolazi istorijski period koji će ih ukinuti. A to je globalizacija.

globalizacija-510

Ko su antiglobalisti?

Ima promišljenih i iskrenih antiglobalista. Oni u suštini nisu antiglobalisti, pa čak sami sebe i ne zovu antiglobalistima, nego im taj naziv prišivaju drugi. To su oni koji u nadirućoj globalizaciji uviđaju njene negativne strane, koji u globalizaciji vide opasnost da se ona pretvori u manipulaciju lokalnim zakonima i radnom snagom neke sredine protivno njihovim sopstvenim interesima. I da ne zastupa interese većine članova društva, već njegove manjine. Ali ovi „antiglobalisti" su svesni pozitivnih strana globalizacije i samo opominju da postoje i loše.

Neki antiglobalisti su opet usmereni samo protiv nekih oblika globalizacije, a ne protiv globalizacije u celini. Recimo, neki od njih (Čomski) se zalažu za globalnu pravdu, pa su po tome oni pre globalisti nego antiglobalisti.

Ali neki nisu pošteni. Oni zloupotrebljavaju neznanje drugih zbog svog parazitskog života. Oni koriste stečene pozicije i opiru se promenama koje od njih zahtevaju više truda i rada. Diktatorski stavovi u politici, nauci, umetnosti ne trpe globalizaciju. Takvi diktatori su njeni oštri protivnici. Takvi se štite granicama, političkim i svim drugim, naročito granicama uma.

Ima onih koji su protiv globalizacije jer ona ruši nacionalne granice. Nacionalisti iz nekog razloga svoju naciju vide u nekom posebnom sjaju, pa su onda ponosni što su baš, recimo Mađari ili Pakistanci, ili Francuzi, a ne nešto drugo. Ali dobro sad, to je već druga tema.

Globalizacija dalje smeta kriminalcima, teroristima i sličnima jer im globalne norme osujećuju beg od pravde. Njihovi računi u bankama se globalno blokiraju, a bez novca njihovo skrivanje je otežano. Sem toga sva policija globalizovanog sveta ih traži i njima nije lako.

Obrnuto, globalizacija jako godi svima kojima smetaju granice, jer granice ograničavaju tržište, kretanje, razmenu.

 

***

 

Danas ceo svet sluša muziku i gleda filmove Amerike. Naša muzika i naši filmovi su, međutim, samo za nas. Ali što ne bismo pravili muziku i filmove za svet? Nije lako? Pa naravno da nije, ali ako to ne učinimo čitava naša kultura će se istopiti i nestati. Globalizacija je veliko takmičenje u kome pobeđuju bolji, veštiji, jači, drskiji, pa i bezobrazniji. A ponekad oni koji samo imaju više sreće. Ostali gube, ponekad potpuno.

U budućnosti čitavi narodi će propasti, izgubiće se, izbledeće. Ali to se stalno dešava. Herodot u svojoj Istoriji pominje stotine naroda od kojih danas ne postoji ni jedan. Opstali su samo oni koji su bili sposobniji, ili su imali više sreće.

Pre 3,5 hiljade godina, iznenada je nestala raskošna Minojska civilizacija. Pretpostavlja se da je uništena u razarajućem talasu nakon eksplozije vulkana Santorini sto kilometara severno od Krita. Minojci, eto, samo nisu imali sreće.

U redu, želimo da opstanemo, ali kako se opstaje? Neki smatraju tako što ćemo da se zatvorimo i čuvamo sve naše od uticaja sa strane, što ćemo zaustaviti globalizaciju na našim granicama! To međutim nije moguće. Bez globalnih rešenja ne bismo mogli ni da telefoniramo, ni da uvozimo, ni izvozimo, ne bismo mogli zapravo ništa.

Stari Grci su bili otvoreni za nove ideje, upijali su nova znanja (čak su i bogove uzeli sa istoka) i na tim osnovama izgradili su novo, grandiozno delo. U novo doba SAD, i sve razvijene zemlje rade isto. Svi su otvoreni za nove ideje i svi su uspešni! Japan, ta duboko tradicionalna zemlja, se otvorio prema Zapadu i danas je sila. Indija se otvara i postaje mnogo moćna zemlja. Kina takođe. I sve šalju rakete u svemir.

Otvaranje nije dovoljno, potrebno je raditi i biti bolji i sve bolji. Hajde da budemo bolji programeri od Indijaca. Hajde da svetu nametnemo balkansku muziku. Ta muzika je divna. Hajde da napravimo za ceo svet balkansku muziku. Hajde da nacrtamo odlične crtane romane, smislimo divne kompjuterske igre. Hajde da Kraljević Marko bude veći junak od Supermena...

Znam da to ne može preko noći. Uostalom, Amerikanci vežbaju svoj šou biznis još od vremena kauboja. Pogledajte ovaj spot.

 

Snimljen je 1941. godine. Može da vam se sviđa ili ne sviđa, ali morate priznati da je maestralan i nedostižan.

Zašto je to tako? Pa izgleda da Amerika ima sistem koji ih tera da se trude, da uče i izmišljaju. Problem je što mi nemamo. Naši društveni, privredni i svi drugi odnosi su tako regulisani da nas koče, sputavaju. Nije dakle naš problem u globalizaciji, nego u nama i pravilima koje smo sami izglasali. I problem je što ćemo radije da vičemo protiv globalizacije, nego da menjamo zakone i način života 

Globalizacija je neminovna. To je jedna faza razvoja čovečanstva.