Egzotične civilizacije

Kardashev
Nikolaj Semjonovič
Kardašev
Kada god počne da se spekuliše sa prirodom naprednih vanzemaljskih civilizacija i mogućim odgovorima na Fermijev paradoks, skoro svi se slažu da bi se struktura i planovi tih civilizacija nalazili negde na Kardašjovljevoj lestvici. Mislim da je nedostatak bilo kakvih dokaza da se takve civilizacije kreću po ovom modelu dobrim delom rezultat antropocentričnog šovinizma. Naprimer, neki mislioci na ovu temu (kao što je transhumanista John Smart), smatraju da postoji realna mogućnost da napredne civilizacije odluče da iseljavanje iz svemira tradicionalnim scenariom kompjutronijumskog[1] preobraćenja svemira nije najbolji način. Možda umesto toga odluče da "femto tehnologijom" sve svoje lokalne izvore ultra-minijaturizuju i da sav budući napredak sagledavaju u neprestanom smanjivanju i povećanju složenosti. Po jednom takvom scenariju, takva singularna inteligencija nikada ne bi napustila svoju rodnu planetu. Umesto toga, 99,999% njihovog iskustva, istraživanja i kreacije bi se odvijalo u unutrašnjem, a ne spoljnjem prostoru. Po takvom scenariju sasvim je moguće da takva civilizacija ostane neprimećena i u svom rođenom solarnom sistemu, a kamoli stotinama ili hiljadama svetlosnih godina daleko.
 

Civilizacija mrava

 mrav2Ovde je potrebno pomenuti nešto što je možda još egzotičnije za raspravu, a što je takođe prethodi navedenom - to je evolutivno ontološko[2] prevazilaženje (ontological transcendence[3]). Na šta se ovde misli? Svi se slažemo da su amebe naši daleki biološki preci. Još uvek egzistiraju na našoj planeti u ogromnom broju. Nalaze se u našim stanovima, hrani, drveću, čak i u ovom tekstu, a da su one potpuno nesvesne svega toga. Njihov čitav svet se vrti oko osnovnih bioloških funkcija i elementarne potrage za hranom. Čak i nešto tako jednostavno kao što je jedan mrav daleko je od njihove spoznaje. Mravi se nalaze mnogo dalje u evolutivnom nizu i daleko su kompleksniji organizmi od ameba. Kao kruna, mravi poseduju nervni sistem i mozak koji im daje neke rudimentne čulne i kognitivne sposobnosti. Jedan sićušni mravlji mozgić, sa čulima i informacijama koje obrađuje, kompletno je van vrlo ograničenog ontološkog prostora jedne amebe. Ako ništa drugo, mravlji mozak je programiran da služi kolektivu, mravinjaku, čiji je član. Ameba o takvim stvarima nema ni najblažu predstavu.
 
S druge strane, mrav je duboko nesvestan ljudske civilizacije. Oni ne poznaju koncept humanosti, nemaju jezike, zgrade, automobile, avione, okeane, zvezde, matematiku, svemirska istraživanja. Skoro sve što mi uzimamo zdravo za gotovo u potpunosti je van ograničenog ontološkog sveta koji okružuje jednog mrava.
Članak je preuzet iz
31. broja Astronomije

Sad stižemo do nas, čovečanstva, sa svim svojim kulturnim i tehnološkim dostignućima, u osvitu kibernetičkog i svemirskog doba. Nalazimo se usred najubrzanijih promena u čitavoj istoriji Zemlje. Vrlo brzo se približavamo kritičnoj tački kada će sve prethodne promene biti ništavne u poređenju sa onima koje tek slede. Nalazimo se na početku inteligencije koja će prevazići ljudsku. Nije uopšte važno da li će ta eksponencijalna inteligencija ekskluzivno nastati uz pomoć veštačke inteligencije, ili (kako ja zamišljam) simbiozom biološkog i tehnološkog sveta. Ono što jeste važno to je da ćemo do te velike inteligencije stići (ako bog da) tokom našeg života. A pošto će naša ograničena ljudska inteligencija stvoriti tu veću inteligenciju, onda je logično da će ona biti još efikasnija i stvarati sve veće i naprednije inteligencije. Nema razloga da ne verujemo da će takva pobuđena inteligencija vrlo, vrlo brzo uzdići samu sebe iznad naših sadašnjih limita. To je ono što nazivamo singularitetom, horizontom događaja, iza kojega nismo u stanju da razumemo i pratimo zbivanja.

Možemo da se zapitamo zašto ne bi to ontološko prevazilaženje primenili i šire ... na nas kao vrstu. Ako pogledamo na naše ograničeno shvatanje računske fizike[4], takva pobuđena inteligencija bi daleko više nadmašila ljudsku inteligencija nego što ona nadmašuje mrave ili amebe. Ne mislim ovde na jednostavni skok u ontološkom smislu, već nešto mnogo, mnogo šire.
 

Kako da prepoznamo Organijance?

 
Ayelborne
 
Ayelborne, predsedavajući Saveta mudraca Organije, u ljudskom obličju (Star Trek)
 
Ali ako su druge nepoznate civilizacije već prošle kroz fazu sopstvenog tehnološkog singulariteta, kako ćemo (i zašto bi) ikada biti u stanju da ih prepoznamo? Ako odgovor tražimo gledajući sa istorijske evolutivne perspektive, on zapravo gotovo da nema smisla. Mi ne prepoznajemo takve napredne civilizacije zato što su one toliko evolutivno ispred nas koliko smo mi daleko od (recimo) ameba. Kao što slavni mr Spok kaže u jednoj od starih epizoda "Star Treka", "... Organijanci su toliko napredniji od čovečanstva koliko je čovečanstvo naprednije od običnih ameba".
Naravno, većina "vodećih" naučnika bi mogla da kaže da je takvo upoređenje nekorektno, jer mi danas imamo "nauku", ali to bi mogla da bude samo jedna naprednija forma našeg antropošovinizma. Razmatrajući to, sve ono što mi danas nazivamo naukom samo je proizvod kilogram teškog parčeta sive materije lokalnih primata na jednoj maloj steni koja se okreće oko jedne obične zvezde. Mi pretpostavljamo da će naša nauka, naše shvatanje stvari kao što su Kardašjovljeva tablica energija, Bekenštajnovo ograničenje, i druga fizička ograničenja, biti primenljiva za tu veću inteligenciju. Sasvim je moguće i predosećam da je i naše razumevanje nauke uglavnom produkt našeg šovinizma. Neki dostupni radovi govore da je naš način razmišljanja definisan ontološkim limitima kodiranim u našim genima, baš kao što je mrav programiran da ne razmišlja van ideja koje se tiči mravinjaka. Iz te perspektive, napredne vanzemaljske civilizacije su za nas ustvari nevidljive, ne izdvajaju se od prirode onakve kakvom je mi razumemo ili doživljavamo, verovatno zato što je naš čitav ontološki domen kreiran tako.
Pre mnogo godina, danas nažalost pokojni Artur Klark, napisao je poznati Klarkov zakon: Nijedna dovoljno razvijena civilizacija se ne razlikuje od prirode.
Naravno, možemo da koristimo svaki naučni koncept koji danas poznajemo da nagađamo o prirodi nepoznatih civilizacija, i gde bi one mogle da se nalaze. Verovatno su sebi izgradili sopstveni univerzum (basement universe[5]), ili se premestili u više dimenzije. Možda to nikada nećemo otkriti dok i sami ne evoluiramo do tog nivoa.

"[Bog] reši da sakrije svoje tajne od ljudi na sigurno mesto. 'Hajde da ih zakopam na Mesecu', mišljaše on. 'Ali jednog dana mogu ljudi da dođu tamo, i oni koji stignu da ne budu vredni tog znanja. Možda na dno okeana ili u dubinu zemlje?' Ali ubrzo odustajaše iz istog razloga. Tada mu sinu rešenje - 'Sakriću im svoje tajne u najdublje lagume njihovog mozga. Tada će samo oni koji stvarno zaslužuju i traže to biće kadri da dokuče istinu."

[Na osnovu priče koju je plemenski ajauaska[6] dao novinaru Bennyju Shannonu u "Heads Magazine", Vol 4, Issue 3.]

grad


[1] Futuristi koriste termin "kompjutorijum" da opišu hipotetički materijal proizveden da se koristi kao "kompjuterska" podloga. Dok futuristi opisuju da je ovaj materijal napravljen na molekulskom, atomskom, ili subatomskom nivou nekom naprednom vrstom nanotehnologije, može da se odnosi i na produkt teoretske fizike.

Mnogi futuristi spekulišu sa budućnošću kada će snaga kompjutera toliko narasti da će postojati mnogo kompjutorijuma. Primeri isključuju i Jupiter Brains, opisan u poznatom Adamsovom "Autostoperskom vodiču kroz galaksiju", gde je čitava megastruktura veličine planete konstruisana od kompjutorijuma, ili Matrioshka Brains, koncentričnih Dajsonovih sfera, konstruisanih tako da pretvore svu energiju zvezde za rad kompjutera.

[2] Ontologija je nauka o opštim svojstvima stvari i bića.

[3] Ovde se misli na prevazilaženje postojećih ontoloških domena od strane značajno napredne inteligencije, ali na nivo koji je bio nevidljiv i nerazumljiv bilo kome iz prethodnog domena. Recimo, ljudska civilizacija je potpuno neshvatljiva insektima, i sl. To može da bude i jedno od objašnjenja Fermijevog paradoksa.

[4] Odnosi se na proučavanje i primenu numeričkih algoritama sa ciljem da se reše problemi u fizici za koje već postoje kvantitativne teorije (npr. u kvantnog mehanici). Najčešće se tretira kao subdisciplina teorijske fizike, ali je neki smatraju i granom između teorijske i eksperimentalne fizike.

[5] Mali veštački stvoren univerzum koji je spojen sa starim putem crvotočine. On se dalje može koristiti za obitavanje, izračunavanje, ili mesto za beg od raspada postojećeg kosmosa. "Baby Universe" je uveden u neke teorije o crnim rupama (vidi This Week's Finds in Mathematical Physics (Week 31) od Johna Baeza) i inflatornoj kosmologiji.

[6] Halucinogeno piće napravljeno od kuvane kore južnoameričke loze vrste Banisteriopsis, naročito B. caapi; mešano sa nekim drugim psihotropskim travama koristi se u čamanskim obredima nekih amazonskih indijanskih plemena.

 

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 7 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 7 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 7 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 18 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 23 sati ranije

Foto...