Astronautika: istorija

Dvadeset sedmog avgusta napuniće se pedeset godina od lansiranja "Marinera 2", prve uspešne medjuplanetarne letelice u istoriji astronautike.

mariner02

"Mariner 2" je 108 dana posle lansiranja i prevaljenih 290 miliona kilometara, 14. decembra 1962. proleteo na 34000 kilometara od Venere. Tada su na Zemlju stigli prvi podaci o medjuplaneternom prostoru i atmosferi "Planete sumraka". Ujedno, bio je to prvi susret jedne aktivne letelica sa Zemlje i jedne planete.

Mariner_2_launch
Lansiranje Marinera 2

Tokom transplanetarnog leta, na "Marineru 2" je registrovano nekoliko ozbiljnih tehničkih problema, kao na primer privremeni gubitak orijentacije i otkaz jednog sunčevog panela. Pred suret sa Venerom, "Mariner 2" je uspeo da povrati orijentaciju u prostoru, i preživevši velika zagrevanja kojima nikada ranije jedan aktivna letelica nije bila izložena, poslao prve podatke o ovoj planeti.

Aparat mase 200 kilograma i snabdeven sa šest naučnih instrumenata, registrovao je izmedju ostalog temperaturu Venere od oko 425 stepeni Celzijusa. Takođe, prikupljeni su prvi podaci o gustini, brzini, sastavu i promenama sunčevog vetra, magnetizmu, sunčevoj plazmi i kosmičkom zračenju.

Tri nedelje posle prolaska pored Venere, 3. januara 1963. kada ga je od Zemlje delilo 87 miliona kilometara, sa "Marinera 2" su primljeni poslednji radio-signali.

"Mariner 2" pripada porodici prvih američkih medjuplanetarnih aparata koje su u periodu izmedju 1960. i 1975. krstarile prostorima unutrašnjeg sunčevog sistema. Od deset, sedam misija je bilo uspešnih, uključujući prve prolaske zemaljskih aparata pored Venere, Marsa i Merkura.

mariner2second
Predsednik SAD, Džon Kenedi sa delegacijom Nase i modelom Marinera 2

Na bazi inženjerskih rešenja primenjenih tokom projektovanja i upravljanja "Marinerima", američki stručnjaci su sazdali seriju fascinantnih medjuplanetarnih letelica koje proširuju horizonte našeg znanja o nebeskim telima sunčevog sistema.

Mariner 2" je jedna od ikona medju najranijim interplanetranim letelicama, skupa sa "Marinerom 4", "Venerom 4" i "Marinerom 10.

 

 

 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 9 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije

Foto...