Astronautika: istorija

 feljton 

Orbitni avion'Buran'– labudova pesma sovjetske kosmonautike ili ... preko trnja do zvezda?

Tokom 70-ih i 80-ih godina Sovjetski Savez je razvio kosmoplan sa krilima poznat pod imenom 'Буран'('Mećava'), koji je zapravo bio odgovor na uočenu vojnu pretnju američkog programa spejs šatlova. Razvoj 'Бурана'je sproveden u okviru programa tzv. 'višekratnog kosmičkog transportnog sistema', ili MTКС-a, koji se sastojao od orbitera sa krilima i teške rakete-nosača 'Energija'.


Buran: | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |

NEISPUNJENI PLANOVI

Uspešno sprovedena testiranja нергије''Буранa'1988. godine ulili su optimizam rukovodiocima tog programa, te su zahtevali od čelnika zemlje da se nastavi sa ispitivanjima. Od pet 'Буранa'planiranih za izgradnju 1976, na prelazu iz 80-ih u 90-e spremna za let su bila samo dva broda[1]:

'Proizvod 1.01'(koji je uspešno leteo u kosmos 15. 11. 1988. pod nazivom 'Буран');

'Proizvod 1.02'(stepen spremnosti za let početkom 1990. procenjen je na 95-97%, službeno ime još nije dobio, ali su ga nezvanično krstili kao 'Птичка''Буря'ili 'Буран-2'[2]).

Program predstojećih testiranja neprestano se menjao, a početkom 1898. godine izgledao je ovako:

- IV kvartal 1991. – Let 2K1(drugi brod – 'Proizvod 1.02', prvi let) dužine 1 ili 2 kruga sa modulom '37КБ'№37071.

- I-II kvartal 1992. – Let 2K2(drugi brod – 'Proizvod 1.02', drugi let) dužine 7-8 krugova sa '37КБ'№37071.

- 1993. – Let 1K2(prvi brod – 'Proizvod 1.01', drugi let) dužine 15-20 krugova sa '37КБ'№37070.

- 1994. – Let 3K2(treći brod – 'Proizvod 2.01', prvi let sa posadom) dužine ? krugova sa modulom '37КБИЭ'.

Prva četiri leta 'Буранa'trebala su da budu bespilotna. Planirano je da let broda '2K2' sadrži automatsko približavanje i spajanje sa orbitnim kompleksom 'Мир'. Od petog leta, trebalo je da se koristi i treći orbiter '3K', opremljen sistemima za održavanje života na brodu i katapultirajućim sedištima. Od petog do osmog leta, takođe su trebale da budu testirajuće misije, te su posadu činila samo dvojica kosmonauta. Oni su planirani za 1994-95. godinu u sastavu I. Volkov(komandir) i A. Ivančenko(brodski inženjer), koji je ubačen u posadu protiv volje komandira, koji je smatrao da bi na prvom letu sa posadom umesto inženjera trebalo da leti još jedan pilot – Rimantas Stjankavičijus.

Međutim, usled kašnjenja čitavog programa, rukovodioci su uskoro bili primorani da smanje broj probnih letova ali da ih zato usložnjavaju. Tako je čitav program prvog leta drugog broda '2K1' izmenjen, jer je u njega uključen faktički čitav program prvobitno planiran za '2K2'. Lansiranje je neprestano odlagano, i po planovima sa sredine avgusta 1991, start je bio zacrtan za decembar 1991. sa sledećim programom:

- Lansiranje u bespilotnoj varijanti;

- Automatsko spajanje sa orbitnom stanicom 'Мир'preko modula 'Кристалл';

- Prelazak kosmonauta koji rade na stanici 'Мир'na 'Буран-2'radi testiranja nekih sistema tokom nekoliko orbita, kao što su:

               - otvaranje i rad sa robotskom rukom;

               - lansiranje broda s posadom 'Союз-TM'№101 sa androgenom periferijom(АПАС-89) i njegovo spajanje sa 'Буранoм-2'.

169

U cilju eventualnih spasilačkih misija, planirano je da se naprave tri putnička broda 'Союз-ТМ'101('Союз-ТМ-16'), 102 i 103. Svi oni su imali specijalni mehanizam na vrhu pomoću kojeg su mogli da se spoje u orbiti sa 'Буранom'.

               - Rad posade 'Союзa-ТМ'na 'Бурану'tokom jedne orbite;

               - Odvajanje i sletanje 'Буранa'u bespilotnom režimu.

Svi ovi manevri tri kosmička objekta trebala su da imitiraju mogućnost spašavanja posade 'Буранa'za slučaj da iz nekog razloga ne mogu samostalno da se vrate na Zemlju. Zbog toga su sami kosmonauti tokom treninga u Zvezdanom gradu nazvali 'Союз-ТМ'brodom-spasiocem. 

Rusi su imali nekoliko ekipa pilota koje su se pripremale za letove sa 'Буранom'. Jednu grupu je pripremao Gromovljev naučniprobni centar('ЛИИ'), jednu kompanija PKK 'Энергия', jednu vojni Centar za pripremu kosmonauta (ЦПК ВВС). Recimo, Gromovljev centar jeveć 10. avgusta 1981. formirao svoj tim kosmonauta koji će leteti na 'Буранима'. Sve to su bili iskusni vojni probni piloti, provereni u brojnim civilnim, pa čak i nekim kosmičkim misijama: I.P. Volkov[3], O.G. Kononenko, A.S. Levčenko, R.A. Stankjavičijus, A.V. Šćukin, U.N. Sultanov, M.O. Tolbojev, V.V. Zabolcikin, J.P. Šefer, S.N. Tresvjacki i J.V. Prihodko. U to vreme je postojala jako velika saradnja Sovjeta i Francuza na kosmičkim istraživanjima, pa su u program 'Буранa'bila uključena i 4 fransuska astronauta, od kojih su trojica leteli u kosmos kao deo sovjetskih posada[4]... Danas nam to zvuči kao čudo.

Sve zajedno, u različito vreme i u različitim programima, za letove na 'Буранu'je u sastavu posada učestvovalo 10 vojnih i 11 civilnih kosmonauta. Van posada, učestvovalo je još 9 pilota i 6 inženjera, plus 4 francuska pilota.

 

[1]Pored dva navedena, postojao je i 'Proizvod 2.01' neslužbeno nazvan 'Байкал'.Bio je dovršen 30-50%. Do 2004. se nalazio u vlasništvu Zavoda za mašinogradnju u Tušinskom, a 2011. je rekom prevežen do aerodroma Žukovski i kasnije prikazan na aerosamonu MAKS. Postojao je i 'Proizvod 2.02' dovršen 10-20%, dok je poslednji 'Proizvod 2.03' uništen...

[2]Danas se ne zna pouzdan status ovog broda. Veruje se da je vlasništvo kazahstansko-ruske kompanije 'Аэлита', dela kompanije RKK 'Energija'. Leži u montažnoj hali na aerodromu Bajkonur i pristup njemu je zabranjen. U aprili 2007. napravljena je verna maketa koja je postavljena ispred muzeja kosmodroma Bajkonur.

[3]Možda najveći ruski kosmonaut nove generacije. Umro je prošle godine. Leteo je 1976. na prototipovima programa 'Спираль'a 1983. je otišao u orbitu na stanicu 'Салют-7'. Bio je 'prvi pik' za let sovjeta na Masec. Tokom priprema za 'Buran', izvršio je 5 rulanja i 13 letova na kopijama orbitera. Zajedno da R.Stankjavičijsom je trebalo da bude član prve posade 'Burana'.

[4]General Žan-Lu Kreten(1939) leteo je čak 2 puta sa Rusima u kosmos, i bio je prvi Francuz koji je prošao trening za program 'Энергия-Буран'. Kasnije ga je uzela NASA da leti na šatlu 'Atlantis'(STS-86). Pod stare dane je uzeo američke papire i otišao tamo da živi.

Buran: | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • kizza said More
    Da,u pravu ste. Veoma malo znamo i više... 3 dana ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    AI će pomoći, ali čovek će otkriti. 4 dana ranije
  • Miki said More
    Divan tekst A.M. hvala, pitanje ??? FDa... 4 dana ranije
  • giga said More
    :-)))) Odlicno, dobro jutro AM,... 4 dana ranije
  • Mina l said More
    hvala, edikativno i informativno 6 dana ranije

Foto...