Promjenljiva zvijezda R Sjeverne krune (R Coronae Borealis) predstavnica je malobrojne skupine eruptivno-pulsirajućih promjenljivih zvijezda, kod kojih njihova pojačana aktivnost ne uzrokuje povećanje prividnog sjaja, već njegovo smanjenje.

U proljeće davne 1783. godine engleski astronom amater Edward Pigott (1753.-1825.) započeo je sa svojim programom fotometrijskih opažanja zvijezda Sjeverne krune. Tragao je za novim promjenljivim zvijezdama. Bio je to nadasve mukotrpan posao, svaku vedru noć brižljivo je mjerio sjaj velikog broja zvijezda kako bi možda poslije nekog vremena kod neke od njih uočio promjenu sjaja.

Sl. 1. RCRB A 250
Sl. 2a RCRB C 250
Sl. 2b RCRB D 250
 

Među mnogim zvijezdama koje je Pigott promatrao, u njegovom pregledu Sjeverne krune nalazi se i jedna ranije zabilježena kao jedva vidljiva, da bi nakon nekoliko dana postala naročito sjajna. Pigott svoje otkriće nije odmah objavio jer je želio imati još jednu potvrdu da se zvijezdi sjaj doista mijenja. Iz noći u noć ju je pažljivo promatrao i tek mnogo kasnije dobio je potvrdu koju je tražio. Bilo je to 1795. godine, kada je sjaj zvijezde ponovno oslabio.

U zborniku Philosophical Transactions of Royal Society koji je 1797. objavljen u Londonu, Pigott piše kako je još 1783. a kasnije i 1785. godine, opazio da je ta zvijezda promjenljiva. Budući da je njen sjaj sve do 1795. ostao nepromijenjen u to nije bio posve siguran. Te godine se sjaj zvijezde uvelike smanjio te je postala nevidljiva golim okom. Tako je zvjezdica katalogizirana pod imenom R Sjeverne krune stupila na astronomsku scenu na kojoj je ostala do našeg vremena.

R Sjeverne krune predstavnica je malobrojne skupine nepravilnih promjenljivih zvijezda koje veći dio svog ciklusa provode u maksimumu sjaja. Tokom nekoliko godina zvijezda ima relativno postojan sjaj oko šeste magnitude (apsolutni maksimum 5,85 m u području V), potom iznenada nastupi aktivno razdoblje kada sjaj zvijezde počinje slabiti. U nekoliko tjedana (30 do 35 dana) njen sjaj može pasti sve do prividne magnitude 14,8. U nekom prilikama smanjenje sjaja biva ograničeno na tri do četiri magnitude. Minimumi obično traju nekoliko mjeseci, međutim sa povremenim manjim oscilacijama mogu se produžiti na nekoliko godina.

Pored opisanih velikih promjena sjaja kod ove zvijezde uočene su i polupravilne oscilacije s periodom 44 dana i amplitudom do 0,2 magnitude, koje su posve sigurno uzrokovane radijalnim pulsacijama zvijezde, sličnim onima opaženim kod promljenljivica tipa RV Tau.

U katalozima promjenljivih zvijezda, samo su 44 zvijezde katalogizirane kao promjenljive tipa R CrB. Prema novijim istraživanjima koje je proveo Michael W. Feast, tek 12 zvijezda sa sigurnošću možemo pripasti ovoj skupini, dok su ostale još nedovoljno istražene. Među najpoznatijim predstavnicama te skupine spomenimo RY Strijelca, SU Bika, UV Kasiopeje, W Lisice i najsjajniju u toj skupini ro Kasiopeje, koju pojedini autori klasificiraju različito.

Spektar zvijezde R Sjeverne krune je za maksimuma sjaja doista neobičan, radi se o spektru F8pep. U njemu se zapažaju moćne spektralne linije koje ukazuju na veliku količinu ugljika u vanjskim slojevima zvijezde. Spektralna analiza govori da je atmosfera zvijezde sazdana od oko 67 posto ugljika, vodika i drugih elemenata je samo 33 posto. Upravo u velikim količinama ugljika astronomi nalaze objašnjenje neobičnog ponašanja zvijezde.

Poradi burnih događanja u unutrašnjosti zvijezde, veće količine plinovite tvari, pretežno ugljika, bivaju izbačene u okolicu zvijezde. Ugljik u hladnijim predjelima kristalizira i tvori oblak granitnih čestica koje u cijelosti ili djelomice blokira svjetlost zvijezde. Tlakzračenjapotiskuje grafitne oblake dalje od zvijezde. Oblaci se postupno rasprše u međuzvjezdanom prostoru i sjaj zvijezde se vrati u normalno stanje (maksimum).

Promjenljive zvijezde ovog tipa su najvjerojatnije već prošle fazu crvenog diva i potrošile većinu zaliha vodika, ili su ga izbacile u svemir. Njihove su atmosfere bogate ugljikom i drugim elementima nastalim u nuklearnim reakcijama od kojih zvijezde dobivaju energiju. Ti elementi mogu biti izbačeni iz središnjih područja zvijezde procesom koji nazivamo helijev bljesak do kojega dolazi u kasnijim razvojnim fazama zvijezda. I nakon mnogih godina proučavanja još uvijek nije posve jasan evolucijski status promjenljivih ovog tipa kao ni mehanizmi koji dovode do formiranja oblaka prašine.

Procjene govore da je R Sjeverne krune udaljena od nas oko 2.200 svjetlosnih godina. Zvijezda pripada drugoj populaciji što je u suglasju s njenim drugim fizikalnim svojstvima koje je svrstavaju u skupinu starih zvijezda.

Opažanjem promjenljivih tipa R Sjeverne krune u Velikom Magelanovom oblaku, utvrđeno je da su to superdivovske zvijezde spektralnih razreda F ili G s apsolutnim sjajem oko -5, što znači da su u prosjeku 10.000 puta sjajnije od Sunca. Zahvaljujući velikom sjaju i unatoč njihovoj malobrojnosti, nekoliko zvijezda ovog tipa je vidljivo i manjim teleskopima.

Astronomi amateri svojim sustavnim višegodišnjim opažanjem daju značajan doprinos izučavanju ovih zvijezda. Od posebne važnosti je pravodobno otkrivanje početka smanjenja sjaja. Autor ovog priloga u sklopu posebnog programa The American Association of Variable Star Observers (AAVSO) već dvadesetak godina sustavno promatra R Sjeverne krune i nekoliko sličnih zvijezda. Mjerenja su uvrštena u AAVSO International Database i objavljena u jedinstvenoj monografiji R Coronae Borealis u kojoj su predstavljena opažanja od 1843. do 2004. godine.

info R CrB ponovo aktivna

Nakon četiri godine R Sjeverne krune je u julu 2007. ponovno postala aktivna, do sredine avgusta sjaj joj je se smanjio za šest magnituda. Najnovija mjerenja dostupna su pomoću AAVSO generatora krivulja sjaja na www.aavso.org/data/lcg

Sl. 3. R CrB light curve

R Sjeverne krune jedna je od malobrojnih zvijezda koja «pred našim očima» proživljava kritičnu fazu u svom razvoju, stoga je neobično važno da nepredvidivo ponašanje njenog sjaja sustavno pratimo. Krivulje sjaja za duže vremensko razdoblje osim što pokazuju stupanj aktivnosti zvijezde, omogućuju računalno simuliranje zbivanja u zvijezdi, koja je na kraju svog životnog puta.


Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osveži