eso1517sr-latn — Naučno saopštenje

Nova tehnika obećavausšešnija otkrića u budućnosti

22. april 2015. Ovo je prevod ESO saopštenja za javnost eso1517.

Koristeći HARPS mašinu za "lovljenje" planeta na ESO La Sija opservatoriji u Čileu, astronomi su po prvi put detektovalispektar vidljive svetlosti reflektovan sa jedne vansolarne planete. Ova posmatranja nam otkrivaju nove osobine ovog čuvenog objekta - do sada prve otkrivene vansolarne planete u okolini obične zvezde 51 Pegasi b. Rezultati ove tehnike obećavaju još bolja otkrića u budućnosti, posebno sa dolaskom naredne generacije instrumenata kao što su ESPRESSO na VLT-u, kao i budući teleskopi, npr. E-ELT.

Vansolarna planeta 51 Pegasi b[1] nalazi se na oko 50 svetlosnih godina od Zemlje u sazvežđu Pegaz. Otkrivena je 1995. godine i zauvek će ostati upamćena kao prva potvrđena vansolarna planeta koja kruži oko obične zvezde poput Sunca[2]. Smatra se da je ona predstavnik klase vrućih Jupitera, planete koje su relativno "obične", slične po masi i veličini sa Jupiterom, ali orbitiraju mnogo bliže svojoj zvezdi.

Nakon ovog poznatog i bitnog otkrića, više od 1900 vansolarnih planeta u 1200 planetarnih sistema su otkrivene, ali sada 20 godina nakon otkrića, 51 Pegasi b se vraća na scenu da bi nam još jednom ukazala na napredak u proučavanju vansolarnih planeta.

Tim koji je došao do ovog otkrića je pod vođstvom Jorge Martinsa sa Institute of Astrophysics and Space Sciences (IA) i Univerziteta u Portu, Portugal, koji je trenutno doktorand u ESO-u u Čileu. Koristili su instrument HARPS na ESO 3.6-metarskom teleskopu na La Sija opservatoriji u Čileu.

Trenutno, najviše korišćena metoda za ispitivanje atmosfera vansolarnih planeta je posmatranje spektra zvezde domaćina, filtriranog kroz atmosferu planete tokom tranzita - tehnika poznata pod imenom transmisiona spektroskopija. Alternativni pristup je posmatranje sistema kada zvezda prolazi ispred planete, koji prevashodno daje informacije o temperaturi vansolarne planete.

Nova tehnika ne zavisi od planetarnih tranzita te se porencijalno može koristiti za proučavanje mnogo više vansolarnih planeta. Tehnika dopušta da se spektar planete detektuje direktno u vidljivoj svetlosti, što znači da se može doći do njenih karakteristika koje su nedostupne svim drugim tehnikama.

Spektar zvezde domaćina se koristi kao osnova za potragu za sličnim svetlosnim tragom koji se očekuje da bude reflektovan od planete koja opisuje svoju eliptičnu putanju. Ovo je izuzetno težak zadatak jer je signal prigušen blještavom svetlošću zvezde domaćina.

Signal koji stiže sa plenete se lako može pomešati i sa malim efektima i izvorima koji pripadaju šumu[3]. S obzirom na sve komplikacije, uspeh ove tehnike primenjen na HARPS-ove podatke o 51 Pegasi b, daje nam izuzetno vredan dokaz uspešnosti ovog koncepta.

Jorge Martins objašnjava: "Ovaj vid detekcije je od velike naučne važnosti, jer dozvoljava merenje mase planete kao i orbitalne inklinacije, što je izuzetno važno za puno razumevanje sistema. Takođe, na ovaj način se može proceniti refleksiona sposobnost planete tj. albedo, koji se može korisiti za dobijanje podataka o površini planete i atmosfere."

Planeta 51 Pegasi b ima masu koja je otprilike polovina Jupiterove i orbitu sa inklinacijom od oko devet stepeni u odnosu na pravac Zemljine[4]. Planeta je veća od Jupitera u prečniku i veoma dobro reflektuje svetlost. Ovo su standardne osobine planete tipa vrućeg Jupitera koja se nalazi blizu zvezde domaćina i izložena je stalnoj intenzivnoj zvezdanoj svetlosti.

HARPSje bio od vitalne važnosi za rad ovog tipa, ali je činjenica da su rezultati dobijeni zahvaljujući ESO 3.6-metarskom teleskopu, koji ima ograničene mogućnosti u okviru ove thehnike, veoma značajna vesti za astronome. Postojeća oprema će biti prevaziđena i zamenjena mnogo naprednijim instrumentima na većim teleskopima poput ESO-ovog Veoma velikog teleskopa i budućeg Evropskog izuzetno velikog teleskopa[5].

"Sa nestrpljenjem očekujemo prvu svetlost na ESPRESSO sketrografu na VLT-u kada ćemo moći da sprovedemo detaljniju studiju ovog i drugih planetarskih sistema", zaključuje Nuno Santo, sa IA i Univerziteta u Portu, koji je ko-autor ovog rada.

[6]

Beleške

[1] I 51 Pegasi b i zvezda domaćin 51 Pegasi su među objektima slobodnim širokim narodnim masama za imenovanje u sklopu IAU’s NameExoWorlds takmičenja.

[2] Dva ranije detektovana planetarna objekta su nađena u ekstremnim uslovima okoline pulsara.
[3] Izazov je sličan pokušaju da proučavate slab odsjaj koji se reflektuje od malog instekta koji leti oko udaljenog i jarkog izvora svetlosti.
[4] Ovo znači da ravan u kojoj se nalazi orbita planete vidimo bočno sa Zemlje, iako ovo nije dovoljno da bi moglo da dodje do tranzita.
[5] ESPRESSOna VLT-u, a kasnije i mnogo jači instrumenti na mnogo većim teleskopima poput E-ELT-a, dovešće do značajnog povećanja preciznosti i moći prikupljanja svetlosti, omogućujući detekciju manjih vansolarnih planeta, kao i detaljnijem pregledaju podataka planeta sličnih 51 Pegasi b.
[6] Tekst je prevela Jovana Petrović. Prirodno-matematički fakultet u Novom Sadu, Departman za Fiziku; Matematički fakultet u Beogradu, Katedra za astronomiju i astrofiziku.
 
eso1517a

Na slici je prikazan umetnički doživljaj vansolarne planete 51 Pegasi b, planete tipa vrućeg Jupitera, koja orbitira oko zvezde na oko 50 svetlostnih godina od Zemlje u severnom sazvežđu Pegaza. Ovo je bila prva vansolarna planeta pronađena u okolini normalne zvezde 1995. godine. Dvadeset godina kasnije ovaj objekat je i prva vansolarna planeta koja se direktno posmatra u vidljivom delu elektromagnetnog spektra.

Autorska prava:

ESO/M. Kornmesser/Nick Risinger (skysurvey.org)

eso1517b

Ova mapa prikazuje veliko severno sazvežđe Pegaza. Skoro neprimetna zvezda 51 Pegasi, koja je zaokružena crvenom bojom može se videti kao veoma bleda, golim okom, a oko nje orbitira 51 Pegasi b, prva vansolarna planeta ikada detektovana u blizini normalne zvezde.

Autorska prava:

ESO, IAU and Sky & Telescope

eso1517c

Ova slika prikazuje nebo u okolini zvezde 51 Pegasi u severnom sazvežđu Pegaza. Prva vansolarna planeta koja orbitira oko ove zvezde detektovana je 1995. godine. Dvadeset godina kasnije ovaj objekat je ponovo prvi u nečemu, ali sada prvi detektovan u vidljivoj svetlosti. Ova slika je kreirana uz pomoć fotografskog materijala koji je deo DSS 2 (Digitized Sky Survey 2) kataloga.

Autorska prava:

ESO/Digitized Sky Survey 2

Više informacija

Ovo istraživanje će biti predstavljeno u radu: “Evidence for a spectroscopic direct detection of reflected light from 51 Peg b”, J. Martins et al., koji će se naći u časopisuAstronomy & Astrophysics, 22. aprila 2015.

Tim čine: J. H. C. Martins (IA and Universidade do Porto, Porto, Portugal; ESO, Santiago, Chile), N. C. Santos (IA and Universidade do Porto), P. Figueira (IA and Universidade do Porto), J. P. Faria (IA and Universidade do Porto), M. Montalto (IA and Universidade do Porto), I. Boisse (Aix Marseille Université, Marseille, France), D. Ehrenreich (Observatoire de Genève, Geneva, Switzerland), C. Lovis (Observatoire de Genève), M. Mayor (Observatoire de Genève), C. Melo (ESO, Santiago, Chile), F. Pepe (Observatoire de Genève), S. G. Sousa (IA and Universidade do Porto), S. Udry (Observatoire de Genève) and D. Cunha (IA and Universidade do Porto).

ESO je najistaknutija međunarodna astronomska organizacija u Evropi i najproduktivnija zemaljska opservatorija na svetu. Podržava je 15 zemalja članica: Austrija, Belgija, Brazil, Češka, Danska, Francuska, Finska, Nemačka, Italija, Holandija, Portugal, Španija, Švedska, Švajcarska i Velika Britanija. ESO sprovodi vrlo ambiciozan program fokusiran na dizajn, izgradnju i upravljanje najmoćnijim astronomskim opservatorijama na Zemlji, koje će omogućiti značajna naučna otkrića. Takođe, ESO ima vodeću ulogu u promovisanju i organizovanju saradnje u oblasti astronomskih istraživanja. ESO vodi tri jedinstvene posmatračke lokacije u Čileu: La Sija, Paranal i Šahnantor. Na Paranalu, ESO upravlja Veoma velikim teleskopom, najnaprednijim teleskopom na svetu u oblasti vidljive svetlosti, a rukovodi i teleskopima za pregled neba. VISTA radi u oblasti infracrvene svetlosti i najveći je teleskop za pregled neba na svetu, dok je VST najveći teleskop dizajniran da sprovodi pretraživanja neba isključivo u oblasti vidljive svetlosti. ESO je evropski partner na revolucionarnom projektu ALMA, najvećoj astronomskoj opservatoriji današnjice. ESO trenutno radi na projektovanju i izgradnji Evropskog izuzetno velikog teleskopa, koji će postati “najveće svetsko oko upereno ka nebu”.

Linkovi

Kontakt

Ivana Horvat
Astronomsko društvo Novi Sad
Petrovaradin, Srbija
Email:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Jorge Martins
Instituto de Astrofísica e Ciências do Espaço/Universidade do Porto
Porto, Portugal
Tel.: +56 2 2463 3087
Email:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Nuno Santos
Instituto de Astrofísica e Ciências do Espaço/Universidade do Porto
Porto, Portugal
Tel.: +351 226 089 893
Email:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Stéphane Udry
Observatoire de l’Université de Genève
Geneva, Switzerland
Tel.: +41 22 379 24 67
Email:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli." style="box-sizing:border-box;color:rgb(66, 139, 202);text-decoration:none;background:transparent">Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Isabelle Boisse
Aix Marseille Université
Marseille, France
Email:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Richard Hook
ESO Public Information Officer
Garching, Germany
Tel.: +49 89 3200 6655
Mob.: +49 151 1537 3591
Email:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Connect with ESO on social media

Ovo je prevod ESO saopštenja za javnost eso1517.