Tim astronoma predvođen dr Bošom (Remco van den Bosch) sa Maks Plank instituta nedavno je otkrio novu monstrum crnu rupu u 220 miliona svetlosnih godina dalekoj galaksiji NGC 1277, a koja se nalazi u sazvežđu Persej. To je, kako tim navodi, najveća do sada otkrivena crna rupa u svemiru. Prema raspoloživoj literaturi rekli bismo da je to tačno u relativnom smislu, jer apsolutni rekrod ipak drži crna rupa u kvazaru OJ 287. Objasnićemo ovu malu zabunu u nastavku.

Naučnici pretpostavljaju da se u središtu svake spiralne galaksije nalazi gigantska, supermasivna crna rupa (engleski SMBH, što je akronim od Supermassive black hole). U središtu naše galaksije, u Mlečnom putu, takođe se nalazi džinovska crna rupa (u sazvežđu Sagittarius, a detalje pogledajte ovde: Sgr A*). Naša supermasivna crna rupa ima masu jednaku masi 4,1 miliona Sunca. Crna rupa u galaksiji NGC 1277 je veća i njena masa iznosi čak 17 milijardi solarnih masa (tj. masi Sunca)! Međutim pomenuta crna rupa u kvazaru OJ 287 ima masu od 18 milijardi solarnih masa, dakle masivnija je. Ali ta crna rupa se nalazi u kvazaru i zapravo je dvojna, a ova o kojoj pričamo je u galaksiji i u odnosu na tu, matičnu galaksiju je zaista neverovatan monstrum.

NGC1277 crna-rupa
Crna rupa u NGC 1277 ima jedanaest puta veći prečnik od orbite Neptuna.

Pazite, prosečno jedna supermasivna crna rupa, tako kažu astronomi, u masi cele galaksije učestvuje sa manje od 1% (pominje se i podatak od svega 0,1%). A crna rupa u NGC 1277 sadrži čak 14 % od ukupne mase svoje galaksije. Da se nalazi na mestu našeg Sunca mi bismo bili u samom njenom središtu (naravno, izmrvljeni u leptonsku kašu). Pa čak i daleki Neptun ne bi bio daleko od središta ove crne rupe jer je njen prečnik jedanaest puta veći od prečnika Neptunove orbite.

Sve to zbunjuje astronome jer pomenuti podaci daleko odskaču od sadašnjih standarda crnih rupa, ali će im možda pomoći da reše neka pitanja oko nastanka ovih monstruma. Male crne rupe nastaju u poslednjoj fazi života gigantskih zvezda i oko toga za sad ne postoje dileme, ali nerešno je pitanje nastanka supermasivnih crnih rupa. Postoje tri teorije o tome. Po jednoj prvo nastaju same galaksije pa šalju materijal u svoj centar od kojeg zatim nastaju crne rupe. Druga teroja govori suprotno i po njoj prvo nastaju crne rupe koje zatim određuju rast svojih galaksija. Treća teorija smatra da i galaksije i supermasinvne crne rupe nastaju istovremeno. Koja od ovih teorija je tačna ostaje na istraživačima da utvrde, a crna rupa u galaksiji NGC 1277 će im u tome pomoći.

Inače, ova crna rupa je otkrivena pomoću Hobby-Eberly Telescope a članak o njoj je objavljen u časopisu Nature u broju 29.

 

Linkovi za dalje čitanje:

http://www.mpia.de/Public/menu_q2e.php?Aktuelles/PR/2012/PR121128/PR_121128_en.html

http://www.statesman.com/news/news/local/ut-astronomers-discover-what-might-be-largest-blac/nTHx8/

 


NAJMONSTRUOZNIJA CRNA RUPA U SVEMIRU
Crna rupa u kvazaru OJ 287