Koja korist od svega ako to zadržim za sebe? Trebalo je to podijeliti na Internetu i omogućiti ljudima da vide kako je to bilo.
Ljudi obično nisu svjesni događaja koji se oko njih događaju, pogotovo ako ih ne mogu vidjeti. Nisu svjesni niti onih koje svakodnevno gledaju jer su im ti događaji postali normalni pa na njih ne obraćaju pozornost. No, ovaj koji se dogodio 22. listopada 2016. godine spada u one prve. Takve događaje se ne može samo tako vidjeti i normalno je da za njih niti ne znamo. Riječ je o tranzitu, odnosno prividnom prolazu nekog tijela preko (ispred) drugog. U ovome slučaju, Međunarodna svemirska postaja (ISS) je prešla preko Sunčeve ploče. To spada u rijetke pojave iako ISS u jednome danu obiđe oko Zemlje čak 16 puta, odnosno otprilike svakih 90 minuta (92,7 minuta da budemo precizni). Za to vrijeme, na osvijetljenoj polovici Zemlje, dakle tamo gdje je dan, svaki puta negdje prividno prijeđe preko Sunca, za promatrače na Zemlji. Pa zašto je to onda tako rijetko vidljivo? Zato što moramo točno znati lokaciju s koje će se taj događaj moći vidjeti.
Zvjezdarnica Apollo
S visine od oko 400 kilometara, ISS se projicirano na Zemlju, kreće po stazi širine, s koje ju se može vidjeti, od svega petnaestak kilometara. Toliko se ISS vidi od gornjeg do donjeg ruba Sunca sa naših zemljopisnih širina, znači kuta kojega možemo vidjeti u odnosu na prividnu veličinu Sunca. U ovome slučaju, širina te vidljive staze iznosila je 14,7 kilometara. Svi koji se nađu u tom pojasu, teoretski mogu vidjeti tranzit ISS-a. Zašto teoretski? Pa zato što ju ne možete vidjeti ako nisu ispunjeni još neki uvjeti. ISS je prividno toliko sitna da ju nikako ne možete vidjeti golim okom. Sada ćete se zapitati, kako to nije moguće kada ju noću odlično vidimo kao vrlo sjajni svijetleći objekt koji se brzo kreće među zvijezdama. Zapravo, ne vidite Postaju nego sjaj svjetlosti Sunca koju njezina površina odlično reflektira. I to vidimo samo po noći. Po danu Postaja također reflektira Sunčevu svjetlost ali ju ne vidimo, naravno jer je preslabog intenziteta u odnosu na svjetlost Sunca po danu. Znači, ne možemo ju vidjeti golim okom, čak ni da gledamo Sunce okom kroz solarni filtar. Da bismo ju zaista vidjeli, potreban nam je teleskop. Ako imamo teleskop, kako možemo promatrati tranzit? Isto kao i za vrijeme tranzita Venere ili Merkura preko Sunca. Najjednostavnija metoda je metoda projekcije na zaslon. Teleskop okrenemo u Sunce, a iza okulara stavimo bijeli papir pa promatramo projekciju na papiru. Kako vidimo Sunčeve pjege, tako ćemo vidjeti i objekte koji se nađu između Sunca i nas, u obliku tamnih sjena na svijetloj slici Sunca na papiru. Ponekada nas razveseli avion koji napravi tranzit preko Sunca, a nekada su to ptice ili mušice. Sve što leti može se tako vidjeti. Metoda projekcije Sunca na zaslon, svakodnevna je rutinska aktivnost u zvjezdarnici Apollo prilikom mjerenja Sunčeve aktivnosti.
Teleskopi zvjezdarnice Apollo.
Druga metoda je vizualno promatranje. Za to nam uz teleskop treba i posebni solarni filtar na objektivu teleskopa koji 99,99% sunčeve svjetlosti reflektira natrag, a oko 0,01% svjetla propušta. Tada možemo sigurno okom promatrati Sunce kroz teleskop. I treća metoda je astrofotografsko, odnosno video snimanje Sunca. I za tu metodu nam je potreban solarni filtar na objektivu teleskopa, a umjesto oka, koristimo fotoaparate ili astrokamere. Upravo ta metoda korištena je za snimanje ovog tranzita. Osim ovoga što sam upravo naveo, potrebno nam je još ono što je vjerojatno najvažnije u cijeloj ovoj priči - točni podaci o vremenu kada će se tranzit dogoditi. Bez toga, sve ovo je beskorisno. Kako onda doći do tih podataka? Na webu postoji jedna izvrsna stranica koja nam pruža upravo te podatke. Zove se CalSky. Kada se registrirate na CalSky, trebate upisati točne zemljopisne koordinate lokacije s koje želite promatrati, te odabrati što želite od ponuđenih podataka pratiti. I to je sve. Svake noći, oko 2 sata ujutro, CalSky će vam poslati mail s odabranim događajima koje ste poželjeli promatrati, u iduća 24 sata, a u njima će se naći i podatak o tranzitima, naravno, onda kada ih bude bilo. Na taj način ćete uvijek biti u tijeku događanja i neće vam ništa promaknuti.
Središnja linija tranzita ISS-a. Strelicom je označena lokacija zvjezdarnice Apollo. © Ljubaznošću: CalSky
I tako sam saznao da će se 22.10.2016. u 10 sati 56 minuta i 48 sekundi iz zvjezdarnice Apollo moći vidjeti tranzit ISS-a preko Sunca. CalSky je čak iscrtao putanju preko Sunca kojom će Postaja proletjeti, zatim lokaciju na zemljovidu i još mnoštvo više ili manje korisnih podataka. Ostalo je samo da se pripremim i nadam da će biti vedro u tom trenutku, jer nekoliko dana ranije bilo je konstantno oblačno i padala je kiša. Toga dana, s prvim zrakama sunca, počelo se razvedravati i nebo je postalo plavo. Par sati prije događaja bilo je kristalno čisto, a onda su se opet počeli navlačiti oblaci. Vrlo sličan tranzit bio je i nekoliko dana ranije, no kiša je spriječila da se bilo što od toga vidi. Hoće li se to ponoviti? Otvorio sam krov zvjezdarnice Apollo, uključio računala, postavio kamere, izvršio pripreme i čekao. Oblaci su se svaki čas skupljali ispred sunca ali i razilazili. Dvije minute prije predviđenog događaja pokrenuo sam kamere i započeo sa snimanjima. Plan mi je bio snimiti cijelo Sunce i tranzit, što sam i napravio kroz teleskop Sky-Watcher Maksutov 127/1500 mm na kojemu se nalazio fotoaparat Canon EOS 650-D koji je radio u video modu.
Predviđena putanja. © Ljubaznošću: CalSky
I tranzit se dogodio. U jednoj sekundi, koliko je ISS-u trebalo da preleti preko Sunčeve ploče, trebao sam ga zabilježiti. Gledao sam monitor na kojemu se prikazivala slika Sunčevih pjega, vrebajući trenutak kada će Postaja proletjeti. Ništa nisam vidio. Tranzit se već trebao dogoditi. Pustio sam kameru neka snima još 2-3 minute nakon preleta, jer sam želio biti siguran da ću to sve snimiti i ako su podaci o vremenu krivi. Možda moj sat nije točan ili nešto slično. Nakon što sam završio sa snimanjem, došao je trenutak da pregledam video zapis i vidim kakav je ulov. Pregledao sam video koji sam snimao i tu se jasno vidio prelet Postaje. Podaci koje mi je CalSky iscrtao bili su malo drugačiji, središnja linija putanje u odnosu na moju lokaciju, bila je udaljena 450 metara i CalSky je iscrtao položaj putanje leta u odnosu na taj podatak. No, nema veze, kapitalca sam uhvatio i to mi je dovoljno.
To je bio lakši dio posla. Sada je preostalo učiniti nešto korisno s tim snimljenim materijalom. Koja korist od svega ako to zadržim za sebe? Trebalo je to podijeliti na Internetu i omogućiti ljudima da vide kako je to bilo. Nema nas puno koji imamo sreću baviti se time u praksi, ali je jako puno onih koje to zanima, a nemaju mogućnost baviti se time. Znači, trebalo je snimak obraditi, izvući sami trenutak tranzita, uobličiti ga u video prezentaciju, zatim izvući frameove iz njega i računalno ih obraditi, učiniti ih jasnijima, oštrijima, dodati boju jer AstroSolar filtar je neutralan i daje monokromatsku sliku, što se vidi u videu. I onda to sve složiti u animirani gif kako bi se jasnije vidjelo kako je ISS putovao preko Sunca.
Trag preleta Međunarodne svemirske postaje preko Sunca.Pogledajte obrađeni cijeli prelet
To sve skupa meni nije lak posao jer se time ne bavim svakodnevno pa mi je trebalo vremena da to sve odradim. No, trud se isplatio. Jedna sekunda koliko je prelet trajao, zadala mi je nekoliko dana posla i sada možete vidjeti ovaj tajanstveni događaj sasvim jasno i otkriveno. U trenutku kada se tranzit dogodio, na Međunarodnoj svemirskoj postaji bio je spojen ruski svemirski brod Soyuz MS-02 koji je dan prije stigao do Postaje i dovezao tri nova člana posade. To su ruski (RSA) kozmonauti Sergey Nikolayevich Ryzhikov i Andrei Borisenko, i američki (NASA) astronaut Robert S. Kimbrough, koji su se pridružili ranijoj posadi ISS-a Kathleen Rubins (NASA), Anatoli Ivanishin (RSA) i Japancu Takuya Onishi (JAXA).
