Indija i Kina nameravaju da zajedno istražuju kosmos

  Indija
  Indian Space Research Organisation Logo

Indijska organizacija za kosmička istraživanja (ISRO) i Kineska nacionalna kosmička administracija su odlučile da probiju led i konačno, posle decenija obostrane izolovanosti, započnu saradnju u osvajanju kosmosa.

Prvi korak je napravljen pre nekoliko nedelja, kada je formiran zajednički tim stručnjaka dve kosmičke organizacije koji treba da pripremi plan saradnje dve države u budućim istraživanjima kosmosa. O tome je javnost saznala tek nedavno, iz intervjua koji je dao direktor ISRO K. Radhakrišnan, tri dana pre istorijskog ulaska prvog indijskog aparata “Mangaljan” u obitu oko Marsa.

“Ugovor je potpisan pre dva dana”, rekao je gospodin Radhakrišnan. “Zajednički tim sastavljen od stručnjaka Kine i Indije će početi sa radom za nekoliko nedelja”. Cilj ugovora je da ohrabri dve države da razmenjuju iskustva i podatke sa kosmičkim aparata i započnu saradnju “u mirnodobske svrhe” koja, izmedju ostalog obuhvata razvoj komunikacionih satelita, daljinsko sondiranje teritorija dve držve i površine i pomoć u slučaju prirodnih katastrofa..      

Iako je 1991. bilo nekih pokušaja da dve strane sednu za isti sto, ništa se nije desilo. Indija i Kina su nastavile odvojeno da istražuju kosmos, uspevši da postignu izvanredne rezultate u ovoj oblasti.

Očekuje se da će zajednički tim u aprilu 2015. završiti predlog buduće saradnje Indije i Kine u oblasti istraživanja kosmosa.

Japan planira misiju transporta uzoraka tla sa asteorida

Japanska kosmička agencija JAXA planira da 30. novembra 2014. lansira automatsku medjuplanetarnu stanicu (AMS) “Hajabusa-2” (“Soko-2”) prema jednom asteroidu. Cilj ove unikatne misije je da se sa površine ovog nebeskog tela zahvate uzorci tla koji bi trebali biti vraćeni na Zemlju.

Lansiranje je planirano pomoću rakete-nosača H-2A sa jedinstvenog japanskog kosmodroma Tanegasima. “Hajabusa-2” treba da 2018. pridje asteroidu 1999JU3 sa koga će pokupiti uzorke tla u kojima naučnici možda pronadju organske materijale i tragove vode. Ako uspe, ova misija može da baci novo svetlo na teoriju koja se zasniva na tome da je život razasut sunčevim sistemom pomoću asteroida i kometa.

Ova AMS je modifikacija aparata “Hajabusa” koji je maja 2003. lansiran prema asteroidu Itokava, udaljenom 336 miliona kilometara od Zemlje. Aparat je sleteo na površinu asteroida u novembru 2005. i tamo zahvatio sitne čestice njegovog tla. Drugi deo ove misije je bio krajnje dramatičan, čak su stručnjaci JAXA-e izvesno vreme izgubili kontakt sa aparatom. Konačno, početkom 2009. japanski inženjeri su ipak uspeli da ožive motor aparata i usmere ga prema Zemlji, gde je sleteo 13. juna 2010. sedam godina posle lansiranja i prevaljenih 6 milijardi kilometara kroz kosmički prostor.    

Hayabusa2 rendezvous
“Hajabusa-2”

Iran planira da pošalje čoveka u kosmos

U sledeće četiri godine Iran namerava da lansira čoveka u kosmos. Ovo je izjavio agenciji Mehr News direktor Iranske kosmičke agencije Hamid Fazeli. Prema njegovim rečima, u Iranskoj kosmičkoj agenciji postoji plan pilotiranog leta u kosmos, koji je deo strateškog programa razvoja nauke ove države.

O pripremama za prvi let iranskog kosmonauta, kao i o samom poduhvatu ili njegovim tehničkim detaljima, nema mnogo informacija. Stručnjaci instituta koji nosi ime Hadži Nasira su već projektovali prototip kosmičkog broda, u obliku capsule koja može da ponese posadu od jednog do tri čoveka (!), sa svom neophodnom opemom i sistemima očuvanja života. Takodje, poznato je da je spasilački sistem, kapsule zasnovan na koncepciji katapultiranja, što je vrlo zanimljivo ako je tačna vest da brod moze da ponese i tročlanu posadu. To govori o masi aparata koja bi mogla biti u širokom opsegu granica - izmedju dve (jedan kosmonaut) i preko pet tona (za tročlanu posadu).  

majmunNedavno je, takodje procurila vest da su u toku testiranja skafandra u kome će prvi Iranac leteti u kosmos. Kako je nosivost postojećih iranskih raketa od svega stotinjak kilograma za potrebe čovekovog leta u kosmos nedovoljna, treba očekivati početak testiranja novih nosača većeg kapaciteta. Takodje, kapsula u kojoj prvi Iranac treba da obavi kosmički let tek treba da prodje kroz eksperimentalne letove. Kako sve ovo zahteva mnogo vremena, moguće je da prvi iranski pilotirani let bude po balističkoj putanji, znači sub-orbitalni, uz trajanje od oko 20 minuta. Tako su Amerikanci započeli 1961. svoj pilotirani kosmički program. U sledećoj fazi, ako sve bude išlo po planu, treba očekivati i kratkotrajne orbitalne misije.  

U Iranu je već bilo lansiranja takozvanih “kapsula života”, kosmičkih aparata koje su po balističkoj putanji nosile majmune do rubova kosmosa. Prošle godine je na visinu od 120km raketom-nosačem “Pišgam” (“Pionir”) izbačena jedna takva kapsula sa majmunom koji je bezbedno, posle leta koji je trajao 15 minuta vraćen na Zemlju.  

Iran je inače od 24 država osnivača Komiteta UN za mirno korišćenje kosmičkog prostora koji je osnovan 1959.

Kina će lansirati satelite za analizu gasova u atmosferi

Kina planira da 2016. lansira dva satelita za praćenje gasova u zemljinoj atmosferi. O tome se govori u vesti iz Nacionalnog centra meteoroloških satelita. Sateliti će pomoći kineskim naučnicima da analiziraju strukturu gasovitog omotača naše planete i shvate koliko emisije ugljen-dioksida utiču na globalne promene klime.  

Prema podacima za period januar-jun 2014. Kina je uspela da smanji emisije štetnih gasova u atmosferu. U prvoj polovini ove godine, hemijske potrebe države za kiseonikom iznosile su 11,722 miliona tona, što je za 2,26% manje u odnosu na isti period 2013. Pri tome, emisije amonijaka i azota smanjene su za 2,67% i na godišnjem nivou iznose oko 1,255 miliona tona. Obim zagadjenja atmosphere oksidima azota smanjen je čak za 5,82%.

Očuvanju čovekove okoline u Kini se pridaje poseban značaj. Na primer, u gradovima, po selima, kao i u industrijskim zonama, instalirana su postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, dok su fabrike i termo-elektrane snabdevene novim filtrima koji smanjuju emisije štetnih gasova. Iz eksploatacije je povučeno preko 2,2 miliona starih, ne-ekonomičnih automobila. Sada se ovim naporima Kine da poboljša ekološku situaciju pridružuju i meteorološki sateliti.

Japan na MKS proučava kosmičko zračanje drugih galaksija

Naučnici Japana u saradnji sa kolegama iz Rusije planiraju da započnu zajednički program istraživanja kosmičkog zračenja visokih energija koje dolazi u Mlečni put iz drugih galaksija.

U projektu učestvuju japanski istraživački centar RIKEN i ruski institut atomske fizike NIIJAF Moskovskog državnog univerziteta (MGU). Eksperimenti su planirani na Medjunarodnoj kosmičkoj stanici (MKS).

Oficijelni naziv programa je K-EUSO i nastao je spajanjem imena dva projekta – ruskog KLPVE i medjunarodnog JEM-EUSO. KLPVE je orbitalni teleskop-reflektor na čijem razvoju rade stručnjaci NIIJAF-a, dok je JEM-EUSO – orbitalni širokougaoni optički teleskop čijim radom rukovodi RIKEN. Oba teleskopa će sa MKS-a proučavati kosmičke zrake visoke energije koje dolazi izvan naše galaksije.    

Novi iranski sateliti

Pre isteka sledeće iranske godine (po iranskom kalendaru ova godina se završava 20. marta 2015.) Iran planira lansiranje tri satelita – “Tadbir”, “Šarif” i “Fadžr”.

Za vreme obeležavanja nedelje kosmosa u Iranu koja se tradicionlano obeležava u nedelji kada svet praznuje lansiranje prvog “Sputnjika”, direktor nacionalne kosmičke agencije Hamid Fazeli je izjavio da se tri satelita nalaze u finalnoj fazi testiranja. Pojedina sredstva informisanja navode drugačija imena satelita – “Zafar”, “Tolu” i “Autsat”. Za “Zafar” je rečeno da će biti lansiran na geostacionarnu orbitu. “Tolu” će sa orbite visine 500km sondirati teritoriju Irana. Treći satelit “Autsat” ima masu od 100kg i razvijen je na Teheranskom tehnološkom univerzitetu “Amir Kabir”. Namenjen je monitoringu zemljine površine.  

Fazeli je rekao da će ova trojka biti lansirana u kosmos raketama-nosačima koje imaju veću nosivost od postojećih iranskih nosača.

Pored toga, Iran namerava da u “skorije vreme” u kosmos lansira još dva satelita za daljinsko sondiranje teritorije ove države. Sateliti nose imena “Šarifsat” i “Nahid”. Oni su u fazi razvoja, njihova oprema se uveliko ispituje u laboratorijama, Njihovo lansiranje je planirano do kraja iranske godine.    

Iran je svoj prvi satelit “Omid” (“Nada”) postavio u orbitu 2009.

Indija potpisala ugovor sa SAD o saradnji u istraživanjima kosmosa

nasa-india-mars-agreement  
Rukovodioci kosmičkih agencija NASA Boulden (u prednjem planu) i ISRO Radhakričnan potpisuju ugovor o saradnji dve države u kosmosu  

Tokom posete indijskog premijera Narendre Modija Vašingtonu, dogovoreno je da Indija i SAD započnu program saradnje u oblasti mirnodobskog istraživanja kosmosa.

U osnovi dogovora dve države je saradnja u razmeni informacija primljenih sa aparata MAVEN i “Mangaljan” koji od nedavno kruže oko Marsa. Takodje, planira se zajednički projekat posmatranja zemljine površine u cilju praćenja globalnih klimatskih promena u okviru radarskog satelitskog programa NISAR koji je planiran 2020.

Detalji su precizirani na 65. kongresu Medjunarodne astronautičke federacije koji je krajem septembra održan u Torontu (Kanada), tokom susreta direktora ISRO Radhakrišnana i administratora NASA-e Bouldena 

Sfera saradnje NASA-e i ISRO-a ima dugu istoriju. Na primer, na osnovu ugovora iz 2008. NASA je razvila dva naučna pribora koja su lansirana na indijskom mesečevom aparatu Chandrayaan-1. Zahvaljući ovim instrumentima, detektovani su tragovi vodenog leda na dnu kratera blizu severnog pola Meseca.

Objedinjavanje ruskog i kineskog navigacionog sistema

Kina sa Rusijom razmatra mogućnost objedinjiavanja satelitskih navigacionih sistema BaiDou i GLONASS. Pregovori o standardizaciji procedura i opreme sistema su uveliko u toku. Osnovna ideja ovog projekta je formiranje jedinstvenog navigacionog prostora od Atlantskog do Tihog okeana, rekao je rukovodioc GLONASS-a Aleksandar Bondarenko.    

Istovremeno, kineski satelitski navigacioni sistem BeiDou sve je prisutniji u nacionalnim civilnim projektima Kine. Tako je njegovo korišćenje u Šen Janu, glavnom gradu provincije Lao Nin, poraslo u sferama očuvanja čovekove okoline, korišćenju školskih autobusa i povećanju bezbednosti lokalnih puteva. Tamo se očekuje da će BeiDou početi da se koristi u gradskoj administraciji, ribolovu i pomoći za vreme elementarnih katastrofa.

BeiDou je jedan od četiri najveća satelitska navigaciona sistema na svetu, skupa sa GPS (SAD), GLONASS (Rusija) i Galileo (EU). Ovaj sistem pokriva azijsko-pacifičke regione.

Kina namerava da do 2020. kompletira sistem BeiDou sa 35 satelita.    

Ruski GLONASS u Iranu  

Potpredsednik Irana Soren Satari će sa zamenikom predsednika ruske Vlade Dmitrijem Rogozinom razgovarati o saradnji u oblastima visokih tehnologija na susretu koji je planiran ovih dana u Moskvi.

Izmedju ostalog, biće razgovora o instaliranju ruskog satelitskog navigacionog Sistema GLONASS na teritoriju Irana. Sa druge strane, Iran je zainteresovan za lansiranje njihovih kosmičkih aparata ruskim raketama-nosačima.  

Prošlog aprila u Teheranu su se sastali timovi iranskih i ruskih stručnjaka koji su pripremili program zajedničkih istraživanja kosmosa.      

Japan gradi kosmički lift 2050.

Japanska kompanija Obayashi namerava da 2050. sagradi kosmički lift visine 96,000km i time umanji cenu lansiranja korisnog tereta u orbitu za stotinu puta. Ako projekat uspe, japanski stručnjaci će ostvariti jednu od ideja “Oca kosmonautike” Ciolkovskog, koji je o konceptu kosmičkog litfa pisao još 1895.

U osnovi projekta kosmičkog lifta je prevoz korisnog tereta u kosmos bez korišćenja raketa-nosača, uz pomoć kablovske strukture koja će povezivati površinu Zemlje sa kosmičkom stanicom na geostacionarnoj orbiti. Time će značajno biti umanjena cena “lansiranja” satelita sa sadašnjih 22,000 dolara za jedan kilogram na samo 200 dolara.

Za uspeh projekta kritičan element je razvoj laganog i dovoljno čvrstog kablovskog sistema. Inženjeri kompanije Obayashi razmatraju upotrebi cevi izradjenih od nano-materijala koji trenutno postoje samo u laboratorijama. O tome koliko je tehnologija izrade ovih materijala složena govori činjenica da je naučnicima do sada uspelo da “izrade” jednu takvu cev dužine samo 3cm. Medjutim, uz dovoljno finansiranje i paralelan razvoj pratećih tehnologija, očekuje se da će oko 2030. naučnici biti u stanju da proizvedu kabl dovoljne dužine za početak gradnje kosmičkog lifta.

Pored usluga postavljanja veštačkih satelita u orbitu, kosmički lift pruža praktično neiscrpne mogućnosti budućih letova u kosmos. Na primner, on može biti korišćen za gradnju solarne elektrane u kosmosu, kojom će se energija Sunca efikasnije koristiti na Zemlji. Kosmičkim liftom se sa one strane atmosfere mogu iznositi na vrhu manjih raketa radioaktivni otpadi, koji potom mogu biti lansirani u duboki kosmos, prema Suncu. O kosmičkom turizmu da i ne govorimo – jer će se umesto skupih i ne-ekonomičnih konvencionalnih raketa-nosača u kosmos ići daleko udobnije. U kompaniji Obayashi na ovaj aspekt korišćenja kosmičkog lifta vrlo ozbiljno razmišljaju, tako da su već počeli da projektuju kabine sa 30 sedišta za buduće kosmičke turiste. Istina, za razliku od jednokratnih raketa-nosača, putovanje kosmičkim liftom će trajati duže – pretpostavlja se da će putovanje do geostacionarne orbitalne stanicea trajati oko sedam dana.

.   5756384-3x4-700x933Kosmički lift kompanije Obayashi

Deset malih ruskih satelita za Indiju

Pored Kine i SAD, Indija uveliko saradjuje sa Rusijom. Nedavno je u Nju Delhiju potpisan ugovor izmedju predstavnike ruske kompanije “Daurija aerospejs” i indijske firme “Aniara” o projektovanju, gradnji i lansiranju deset malih kosmičkih aparata. Prvobitno, na aviokosmičkom salonu “Farnborou-2014” u Londonu, dve strane su se dogovorile o gradnji i lansiranju dva satelita jednom raketom-nosačem krajem 2017. ili početkom 2018. Cena tog projekta je 200 miliona dolara.

Proširenje projekta na deset satelita je sada u fazi detaljnih analiza stručnjaka Rusije i Indije. U “Daurija aerospejsu” smatraju da će im trebati tir godine da razviju prva dva setalita, dok će sledeći parovi biti završeni i lansirani u intervalima od po dve godine.  

“Daurija aerospejs” je specijalizovana u sferi razvoja malih satelita koji se projektuju u Ejmsovom (Ames) centru NASA-e (Kalifornija) I inovacionom centru “Skolkovo” kod Moskve.  

Lansirna rampa centra Sohe Severne Koreje spremna za veće rakete

Na snimcima raketnog centra Sohe (Sohae) Severne Koreje koje su napravili američki špijunski sateliti, vidi se da je postojeća lansirna rampa nadogradjena za lansiranje većih raketa-nosača. Raketni centar Sohe se nalazi na zapadu Severne Koreje, nedaleko od granice sa Kinom.

Prvi radovi na postojećoj rampi primećeni su pre oko godinu dana. Na snimcima se vidi da su lansirni sto i servisni toranj nadogradjeni za operacije sa većim raketama od postojećeg nosača Unha-3. Visine ove RN je oko 30m, dok sa modifikovane rampe može biti lansirana raketa visine do 50 metara. Raketa-nosač Unha-3 je poslednji put lansirana decembra 2012. Tom prilikom je na orbitu postavljen prvi severnokorejski satelit.

Očekuje se da će do kraja 2014. sa ove rampe biti obavljeno sledeće lansiranje. Iako je poznato da stručnjaci Severne Koreje rade na razvoju većeg nosača, sa nadogradjene rampe će najverovatnije ponovo biti lansirana RN Unha-3, ili neka od njenih modifikacija. Raketa-nosač sledeće generacije će biti završena tek za nekoliko godina. Sasvim je moguće da su nedavna testiranja motora mobilne interkontinentalne rakete KN-08 dometa 11,000km povezana sa ovim radovima.

141002163451-north-korea-satellite-launch-pad-story-topNadogradjena lansirna rampa u raketnom centru Sohe

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...