Imaju li Rusi sopstvenu kosmičku stanicu? Pitanje je posebno dospelo u žižu interesovanja nakon zaoštrene retorike rusije sa SAD zbog sukoba u Ukrajini. Ruski segment Međunarodne orbitne stanice (ISS) trenutno se sastoji od 5 modula: „Zarja“ (FGB), „Zvezda“ (SM), „Pirs“ (SO-1), „Rassvjet“ (MIM-1) i „Poisk“ (MIM-2). U budućnosti Rusija namerava da proširi svoj doprinos sa još četiri modula: „Nauka“ (MLM), „Pričal“ (čvor) i dva NEM modula.

1

Trenutna konfiguracija ruskog segmenta ISS. Prvi segment je stigao u orbitu novembra 1998, a poslednji maja 2010. Ukupna težina je 55,8 tona, a unutrašnja zaprema 190 m3.

Ta četiri modula bi mogla da se u jednom trenutku odvoje od ISS i formiraju samostalnu rusku orbitnu stanicu koja bi se zvala “OPSEK” (ОПСЭК, Орбитальный Пилотируемый Сборочно-Эксплуатационный Комплекс, orbitalni eksperimentalno-zborni kompleks sa ljudskom posadom) ili “OSEK” (bez posade). Prema trenutnom dogovoru, funkcionisanje ISS će biti okončano 2020. godine, ali bi NASA želela da to produži najmanje do 2024. U principu, “Roskosmosu” je takođe odgovaralo ovo produženje, ali obzirom na trenutnu klimu napetosti ne bi bilo nelogično da se Rusija na kraju opredeli za “OPSEK”.

2

Ruski ISS moduli koji bi u budućnosti mogli da formiraju stanicu “OPSEK”.

Problem za “Roskosmos” predstavlja to što je “OPSEK” složena, mala, ali ipak funkcionalna kosmočka stanica. Rusija bi trebala da snosi sve troškove vođenja ovog kosmičkog kompleksa, ali nije jasno da li će zemlja moći i hteti da preuzme tu odgovornost. Da li postoje i neke druge opcije? Da, postoje, i to dve. Prva je da se stvori manja, lakše upravljiva orbitna stanica, koja ne bi bila stalno nastanjena (rešenje koje je takođe predviđeno u okviru “OPSEKA”). Kompanija RKK “Energija” (koja proizvodi brodove “Sojuz” i “Progress”, a odgovorna je i za izradu budućih NEM modula) u nekoliko navrata je predlagala malu orbitnu stanicu baziranu na tehnologijama “Sojuza” i “Progressa” (logično, zar ne?)

Pre četiri godine pojavio se projekat najnovije komercijalne stanice KKC (Komercijalna Kosmička stanica)[1] koja bi se sastojala od malog modula, koji bi povremeno posećivali brodovi “Sajuz” i njegovi naslednici PTK NP. Ali pre nego što je ovaj projekat ugledao svetlost dana, RKK “Energija” je deset godina pre toga predložila minikosmičku stanicu kao rezervni plan za slučaj da ruska privreda nastavi da opada. Stanica bi bila formirana od malog modula od 7440 kg nazvanog prosto BM (“bazni modul”), konstruktivno baziranog na teretnom brodu “Progress-M”, koji bi imao zapreminu od 15 m3, od čega bi samo 6 metara bilo predviđeno za stanovanje i rad. Stanica bi imala dva solarna panela koja bi davala oko 7,5 kW el. energije i na prednjem vrhu čvorni mehanizam za pristajanje. Ministanica BM bi mogla da se regularno spoji sa teretnim brodom “Progress-M” radi snabdevanja i podizanja orbite, kao i sa “Sojuzom TMA” koji bi vozio odgovarajuću posadu.

3

Komercijalna stanica KKS spojena sa brodom PTK-NP. U slučaju potrebe, stanica bi služila za prihvat putnika sa ISS. Za sada nema uloženog privatnog kapitala u ovom projektu.

4

Predlog ministanice kompanije “Energija” dat pre jedne decenije.

Projekti miniorbitnih stanica nikada nisu uznapredovali dalje najviše zahvaljujući ogromnom uspehu koji je pratio ISS. Međutim, ako bi Rusija konačno odlučila da od 2020. godine ima sopstvenu kosmičku stanicu, ova opcija bi mogla da zaživi, iako nije jasno koji bi scenario bio najverovatniji. Naravno, kao što smo gore pomenuli, postoji još jedna alternativa za “OPSEK”, a to je ni manje ni više nego partnerstvo sa Kinom! Upravo 2020. Kina planira da pusti u pogon svoju veliku kosmičku stanicu od 60 tona i započne međunarodnu saradnju. U svetlu nedavnog zbližavanja dve azijske zemlje, da li ćemo 2020. videti spajanje “OPSEKA” i “Tiangonga”? Za sada je sve ovo samo politička fikcija, ali ne zaboravite da je i ISS u vreme nastanka bio projekat u koji je verovalo vrlo malo ljudi.

5

Kineska orbitna staniza planirana za 2020. godinu.



[1] Predlog su pre par godina dali stručnjaci iz ruske aeronautičke firme „Орбитальные технологии“. Obećavali su da bi bili spremni za lansiranje 2015-16 godine. Stanica bi imaja jedan modul prečnika 3 m i radni prostor od oko 20 m3, a služila bi za svemirski turizam ili određene zadatke.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 5 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije

Foto...