Partneri koji učestvuju u programu Medjunarodne kosmičke stanice (MKS) iza zatvorenih vrata razgovaraju o Mesečevoj orbitalnoj stanici (MOS) kao nasledniku projekta MKS. Neslaganje NASA-e i “Roskosmosa” oko ključnih ciljeva projekta MOS.

Razgovori o tome šta raditi kada MKS iscrpi svoje resurse i bude svedena sa orbite, traju već godinama. Grupa stručnjaka NASA-e, “Roskosmosa”, ESA-e, JAXA-e i CSA-e, glavnih partnera u programu MKS, je radila na nekoliko varijanti, od kojih je opcija sa gradnjom Mesečeve orbitalne stanice najozblijniji kandidat. U senci nedavnih spektakularnih najava turističkih letova oko Meseca koje bi RKK “Energija” i SpaceX mogli da organizuju u narednim godinama, stručnjaci ovih pet kosmičkih agencija su se okupili u Cukubi (sedištu JAXA-e, Japanske agencija za aerokosmička istraživanja) gde su, po svemu sudeći došli do finalne faze u razvoju koncepta projekta MOS koji bi trebao biti predstavljen javnosti najverovatnije u junu ili julu ove godine.

Predlog projekta koji, ukoliko bude bio prihvaćen može da postane jedna od najvećih medjunarodnih kosmičkih inicijativa, trenutno prolazi kroz reviziju u kosmičkim agencijama. Istovremeno, nije isključeno da u najskorije vreme inženjeri krenu sa projektovanjem i izradom prvog prototipa MOS-a.

Jedna od ključnih tema oko koje još uvek ima mnogo debate je orbita MOS-a. Jedna varijanta je da MOS bude postavljen na takozvanu (u slobodnom prevodu) “približno poravnatu halo orbitu” (NRHO). To je jako razvučena eliptična orbita oblika jajeta koja je u najdaljoj tački (aposelen) od Meseca udaljena 70 000km, dok je njeno najmanje rastojanje (periselen) 1500 km. Period jedne orbite iznosi nedelju dana. Zahvaljujući ovoj orbiti MOS može da funkcioniše uz minimalnu potrošnju goriva neophodnog za redovne korekcije orbite i, ako zatreba prelazi na druge orbite. Takodje, njeni sunčevi paneli će sve vreme biti osvetljeni što je od kritičnog značaja za konstantno snabdevanje električnom energijom. Konačno, orbita NHRO omogućava stalnu vezu MOS-a sa Zemljom i, ako zatreba, najbržu evakuacija članova posade brodom “Orion” i njihov prevoz natrag na Zemlju. Medjutim, ova orbita ima jednu veliku manu. Ukoliko sa nje želite da se spustite na Mesec, ili da sa njegove površine krenete ka stanici, onda je potrošnja goriva daleko veća u poredjenju sa orbitama koje su bliže Mesecu.  

sm1Navigacije različitim orbitama oko Meseca sa dvema Lagranžeovim tačkama (L1 and L2) sistema Zemlja-Mesec

U aprilu se očkuje da će partneri precizirati ovo kao i pitanja oko glavnih delova MOS-a. Takodje, i da se dogovore o njenim kritičnim sistemima, kao što su uredjaji za spajanje, oprema za održavanje života, sistemi komunikacija, energetskog snabdevanja i hladjenja. Na osnovu najnovijeg koncepta, u sastav MOS-a ulaze dva stambena modula koje treba da sagrade ESA i JAXA, američki modul za elektroenergetsko snabdevanje i pogon, ruski modul za izlazak u otvoreni kosmos i kanadska robot-ruka dužine 8,5m. Koncept takodje omogućava proširenje MOS-a novim modulima u budućnosti, bilo drugih zainteresovanih država (Kina?), bilo privatnih kompanija.

sm2MOS sa dva stambena i pogonskim i modulom za izlazak u otvoreni kosmos.
Desno je kosmički brod “Orion” spojen sa stanicom

Sistem za održavanje života će raditi na principu kružnog zatvorenog ekološkog ciklusa, tako da se planira ponovno korišćenje ključnih resursa, kao što su voda i kiseonik. Takodje, slično “kupoli” na MKS-u, inženjeri planiraju da na MOS-u postave mali “modul” sa nekoliko prozora koji će omogućavati pogled od 360 stepeni.          

Kosmički brod “Orion”, koji će biti lansiran džinovskom raketom-nosačem SLS, će biti osnovno transportno sredstvo za prevoz ljudi do MOS-a i natrag. Pored “Oriona” ostavljena je mogućnost da se posade prevoze i ruskim kosmičkim brodom “Federacija” čiji se prvi let oko Meseca planira 2025. Pored toga, u Cukubi partneri su se složili da umesto američkog SLS-a, ruski modul za izlazak u otvoreni kosmos bude eventualno lansiran raketom-nosačem “Angara A-5”.

Gradnja MOS-a će trajati praktično tokom čitave sledeće decenije i može biti završena pre 2030. Počtak gradnje planiran je tokom treće misije kosmičkog brod “Orion” (EM-3) koji bi mogao da bude obavljen oko 2023. Tada će na raketi-nosaču SLS po prvi put biti upotrebljen takozvani Istraživački gornji stepen (EUS) povećanog kapaciteta. Trenutno, NASA planira misiju EM-2, prve sa ljudskom posadom u kabini novog broda “Orion”, pre isteka 2021. Za sada, još nema konačnog plana šta bi tokom ovog drugog lansiranja rakete SLS pored “Oriona” bio korisni teret. Takodje, kao što smo pisali, pod pritiskom nove administracije u Beloj kući, postoje planovi da se za vreme prvog lansiranja SLS (EM-1) u kosmos, u “Orionu” ka Mesecu pošalje i ljudska posada. Za sada u NASA-i nema potvrde, ali ni negacije ove vesti. Jedno je medjutim sigurno, ukoliko NASA bude odlučila da pre kraja 2018. za vreme prvog lansiranja SLS pošalje ka Mesecu i prve astronaute, to će pomeriti misiju EM-1 za najmanje nekoliko meseci, znači mogla bi biti obavljena negde sredinom 2019. A pomeranje misije EM-1 će se odraziti i na promenu datuma lansiranja sledeće EM-2 misije (na primer, umesto 2021, ona bi mogla biti obavljena 2022.), što bi naravno dovelo do kašnjenja misije EM-3, prve tokom koje je planiran početak gradnje MOS-a. Medjutim, sa druge strane ukoliko astronauti budu uvršteni u prvu EM-1 misiju i sve bude proteklo bez problema, onda će se NASA-i otvoriti velike mogućnosti, daleko veće nego da prvo lansiranje SLS protekne bez posade.

sm3Kosmički brod “Orion” na orbiti oko Meseca

Naravno, na kraju će se o sudbini projekta MOS razmatrati na političkom nivou i pre konačne odluke biće mnogo usaglašavanja medju parlamentima i vladama država koje su uključene u ovaj projekat. Takodje, postoji još jedna tačka oko koje dva vodeća partnera – NASA i “Roskosmos” – tek trebaju da se dogovore. Naime, prema NASA-i, u osnovi projekta MOS nije spuštanje na Mesec ili bilo kakva podrška operacijama na njegovoj površini. Za NASA-u, MOS je platforma za osmatranje Meseca i priprema za letove ka asteroidima i Marsu. Za “Roskosmos”, medjutim, asteroidi i Crvena planeta nisu primarni ciljevi u sledećih nekoliko decenija. Za Kremlj razvoj baze na Mesecu je strateški cilj i, logično “Roskosmos” želi da vidi “mesečevu komponentu” projekta MOS jasno definisanu, što je naravno iznad svega povezano sa njenom orbitom. Zbog toga su ruski zvaničnici na sastanku u Japanu predložili alternativno rešenje sa stanicom MOS koja bi bila na nižoj orbiti, dok je NASA izrazila spremnost da proanalizira varijantu koja bi omogućavala postizanje oba cilja – američkog (za testiranje tehnologija i podršku letova ka Marsu) i ruskog (za podršku misija spuštanja na Mesec). Jedna mogućnost je da se MOS podeli na dva dela i da jedan (“američki”) bude na orbiti NHRO, dok bi drugi (“ruski”) bio na niskoj orbiti oko Meseca.

Iako će ključni delovi MOS-a biti preveženi sa Zemlje pomoću američke super-rakete SLS, pitanje prevoza materijala neophodnih za njeno efikasno i dugotrajno funkcionisanje na orbiti oko Meseca je takodje otvoreno. Konačna odluka tek treba da bude doneta, ali je moguće da partneri ponude privatnim kompanijama, kao što su SpaceX i Orbital ATK, da preuzmu ulogu snabdevača posada MOS-a. Samo dve nedelje posle sastanka u Cukubi, Ilon Mask je na sva zvona najavio turistički let dva bogata putnika oko Meseca koji bi pre kraja 2018. mogao biti obavljen pomoću njegove super-rakete “Falkon hejvi” (Falcon Heavy) i kosmičkog broda “Dragon”. Naravno, postoji mnogo iznad svega tehničkih problema, po mom mišljenju za tako kratko vreme nasavladivih, koji dovode u pitanje realizaciju ovakve misije pre isteka 2018. Medjutim, kada MOS bude spremna da primi svoje prve lunonaute, tehnologije SpaceX će biti detaljno proverene i znaće se dali su dovoljno pouzdane i rentabilne za ovako delikatne misije.

Znači, uskoro nas očekuju veoma značajne vesti o projektu Mesečeve orbitalne stanice koji će, ukoliko bude podržan i realizovan, itekako uticati na buduće kosmičke planove naše civilizacije.


Prekid saradnje Nase i Roskosmosa nerealan

Amerika na Mesecu za tri godine!

NASA proučava mogućnost lansiranja ljudi tokom prvog lansiranja SLS


 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • kizza said More
    Da,u pravu ste. Veoma malo znamo i više... 4 dana ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    AI će pomoći, ali čovek će otkriti. 4 dana ranije
  • Miki said More
    Divan tekst A.M. hvala, pitanje ??? FDa... 4 dana ranije
  • giga said More
    :-)))) Odlicno, dobro jutro AM,... 4 dana ranije
  • Mina l said More
    hvala, edikativno i informativno 6 dana ranije

Foto...