Više od stotinu stručnjaka iz sfere kosmičkih istraživanja se okupilo u Pekingu na prvom obeležavanju kineskog Dan kosmonautike. On se obeležava 24. aprila, na dan kada je pre 46 godina lansiran prvi kineskog satelita “Dong Fan Hong-1”. Učesnici foruma su razmatrali perspektive razvoja kineskih kosmičkih projekata vezanih za letove čoveka u kosmos i razvoja satelitskog navigacionog sistema “Bejdou”.   

Evo nekoliko vesti vezanih za Dan kineske kosmonautike.

Plan lansiranja vezanih za pilotiranu kosmonautiku do kraja 2016.

Kao što je poznato, tokom poslednjih 20 godina, Kina je lansirala deset kosmičkih brodova “Šenžou”, jednu orbitalnu laboratoriji “Tjangun-1” i desetoro tajkonauta (osam muškaraca i dve žene).

Prvi kineski tajkonaut Jan Li Vei je obavio kosmički let na brodu “Šenžou-5” pre trineast godina, 15. oktobra 2003. Jedan kineski tajkonaut (Žai Ži Gang) je u potpunosti izašao u otvoreni kosmos, dok je njegov kolega Liu Bo Ming do pojasa boravio izvan broda “Šenžou-7” u septembru 2008.

Dve poslednje kineske pilotirane misije uz učešće tročlanih posada u kojima su se nalazile prve Kineskinje u kosmosu Liu Jang (misija “Šenžou-9”) i Van Ja Ping (“Šenžou-10”) obavljene su na orbitalnoj laboratoriji “Tjangun-1” tokom 2012. i 2013. .   

Govoreći o sledećim koracima Glavni konstruktor kosmičkih brodova sa ljudskom posadom Žou Czjan Ping je obelodanio plan lansiranja tokom 2016. koja se odnose na pilotirane misije:

  • Jun – prvo lansiranje rakete-nosača srednje klase CZ-7
  • Septembar – lansiranje orbitalne laboratorije “Tjangun-2”
  • Oktobar – na “Tjangun-2” stiže dvočlana posada kosmičkog broda “Šenžou-11” koja će provesti 30 dana u kosmosu.

Pored toga, punom parom teku radovi na razvoju modula prve kineske orbitalne stanice (KOS). Osnovni modul KOS-a biće lansiran 2018. Do kraja 2022. planirano je da uz osnovni blok budu spojena dva naučna modula i time će kompletiranje KOS-a biti završeno.

Kina je ostavila otvorena vrata inostranim partnerima koji žele da učestvuju kako u pripremi eksperimenata na KOS-u, tako i u potencijalnom programu zajedničkih letova na stanici. Pregovori se vode sa nekoliko država Azije, a takodje očekuje se da će nekoliko astronaut ESA-e takodje doćI u Centar za obuku tajkonauta u Pekingu na upoznavanje sa procedurom obuke.

Nije isključeno da kao rezultat ove posete Kina poiptiše ugovor sa ESA-om o letovima evropskih astronauta na KOS-u.  

Kina i Rusija razgovaraju o istraživanjima drugih planeta

Direktor državne korporacije “Roskosmos” Igor Komarov je na marginama susreta posvećenim kineskom Danm kosmonautike izjavio da Rusija i Kina razgovaraju o zajedničkim projektima istraživanja drugih planeta. On je izjavio da je Kina posebno izrazila zainteresovanost za saradnju u istraživanjima Marsa i Meseca. Pored toga, Komarov je naglasio da dve strane razmatraju saradnju u pripremi naučnih eksperimenata na ruskom segment MKS-a i, u budućnosti, na modulima KOS-a.

O eventualnom letu kineskog tajkonauta na ruskom kosmičkom brodu “Sajuz-MS” ili ruskog kosmonauta na kineskom “Šenžou” za sada nema govora, mada ovu mogućnost ne treba isključiti.  

U sledećih pet godina Kina će lansirati 150 raketa-nosača

U sledećih pet godina Kina namerava da lansira oko 150 raketa-nosača, rekao je predsednik Kineske korpracije kosmičkih nauka i tehnike Čen Sjue Čuan na 46. Godišnjici lansiranja prvog kineskog satelita.

Tokom 13. petoletke (2016-2020.) svake godine Kina će u proseku lansirati po 30 raketa-nosača. Poredjenja radi, za vreme dve prethodne petoletke (206-2010. i 2011-2015.) obavljeno je lansiranje 48, odnosno 86 raketa-nosača serije CZ.

Po rečima gospodina Čena, Kina brzim tempom, kada su lansiranja u pitanju, sustiže i prestiže druge kosmičke države, iako je mnogo posle njih započela svoj nacionalni kosmički program.     
Na primer, početkom ovog meseca obavljeno je 226. lansiranje rakete-nosača porodice CZ (“Čan Žen”) sa naužno-istraživačkim satelitom “Šic Zjan-10” čija je kapsula vraćena na Zemlju.

Evidento, kineske rakete lete sve češće i, što je najvažnije, sa izuzetno visokim procentom efikasnosti.

Za lansiranje prvih stotinu raketa CZ Kini je trebalo 37 godina, dok je samo osma godina proteklo izmedju 101. i 200. starta.

Samo za ovu 2016. planirano je preko dvadeset lansiranja, uključujući dva satelita navigacionog sistema “Bejdou” i satelita distancionog sondiranja zemljine površine.     

Takodje, ove godine očekuju se prva lansiranja  dve nove rakete-nosača – CZ-5 velike nosivosti (25t za nisku orbitu) i lansera srednje kategorije CZ-7 (13,5t)

U jesen, kao što smo naveli u gornjoj vesti, biće lansirana orbitalna laboratorija “Tjangun-2” na kojoj će krajem goine mesec dana raditi dvočlana posada.

Još uvek se ne zna sledeća kineska posada

Dok se dan lansiranja sledeće kineske kosmičke posade bliži (oktobar 2016.) još uvek se ne zna njen sastav.

U jednom od prethodnih osvrta na ovu misiju, nagovestio sam očekivanja da će posada brojati tri tajkonauta, čak sam i tipovao na sledeće tajkonaute:

  • Liu Bo Ming – komandant
  • Pan Žan Čun – operator-asistent
  • Deng King Ming – operator-instruktor

Posle nedavne informacije da posada broji dva člana, moguće je da je čak i gornja procena sastava posade broda “Šenžou-11” pogrešna i da možda potpuno drugi tajkonauti polete u kosmos.

Naime, u martu general-major Liu je vidjen kako normalno odeven prati grupu turista u razgledanju kienskog Centra za obuku tajkonauta. Kao prvo, vrlo je neobično da tajkonaut koji je imenovan u neku od kosmičkih posada radi ovako nešto, posebno kada je do lansiranja ostalo svega nekoliko meseci.

Drugo, za kienske tajkonaute koji imaju aktivan status, nije tipično da se u javnosti pojavljuju odeveni kao ostali svet. Oni najčešće nose na sebi letačke plave kostime sa kineskom zastavom na grudima, ili su u vojnim uniformama. Zbog toga su se pojavile sumnje da Liu možda više nije aktivan tajkonaut?

 A onda, 21. aprila Liu se pojavio “propisno” odeven na skupu kineskih studenata.

Ming

Liu Bo Ming na skupu studenata

Da sve bude još komplikovanije, za vreme proslave prvog kineskog Dana kosmonautike 24. apria, pojavili su se u plavim letačkim kostimima svi aktivni tajkonauti predvodjenim legendarnim Jan Li Veom – svi, osim Liu Bo Minga!

Šta to sada treba da znači? Ako jedan aktivan tajkonaut nije na tako značajnom dogadjaju kakav je Dan kineske kosmonautike onda iza toga mora da postoji veoma veliki razlog. Ili Liu nije mogao da dodje zbog intenzivnih treninga za predstojeći kosmički let (što, kao što smo videli nije bio slučaj kada je vodio grupu turista po Centru za obuku tajkonauta), ili se nešto krupno, što nije povezano sa njegovim pripremama, desilo? Kao na primer da nije više aktivan tajkonaut (u šta sumnjam), ili je zbog bolesti morao da izostane.

Sve u svemu, ova dogadjanja vezana za generala Liu Bo Minga i drugog Kineza koji je (istina do pojasa) izačao u otvoreni kosmos, su veoma indikativna.

Tajkonauti1 Tajkonauti2

Aktivni kineski tajkonauti predvodjeni Jan Li Vejom, ali bez Liu Bo Minga

Što se mene tiče, još uvek mislim da će on komandovati sledećom kineskom misijom. A ko će biti pored njega, umesto pogrešnih nagadjanja kao poslednji put, predlažem da sačekamo.   

Posada

Liu Bo Ming (drugi sa leve strane) pozira kao dubler dvočlane posade “Šenžou-6” (Fei Džun Long i Nie Haj Šeng – u sredini)

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: