Zvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivna
 

U svetu leti nekoliko "najvećih" aviona. Najdužih, najtežih, najjačih, sa najvećim rasponom, itd. Ipak, kad se kaže "najveći", najčešće se misli na ruske džinove, An-124 "Ruslan" ili An-225 "Mrija". Obzirom da se danas glavna fabrika za "Antonove" nalazi u Kijevu, u Ukrajini, Rusija je rešila da proizvede sopstvene avione, 100% ruske.

Prvi "Ruslan" je konstruisan i proizveden u Ukrajini, tadašnjem delu SSSR-a, pre više od 40 godina. Sve do skora, do pojave "Boeinga 747-8F" i "Airbusa A380-800F", "Ruslan" je bio najveći serijski proizvedeni teretni avion na svetu. Danas nosi titulu najvećeg vojnog transportera na svetu. Do leta 2013, u svetu je u komercijalnoj upotrebi postojalo 26 aviona tipa An-124, dok je 10 jedinica bilo naručeno. Nažalost, zbog političkih tenzija između Rusije i Ukrajine, proizvodnja je u avgustu 2014. prekinuta.

Vojna verzija ovog samaljota može da ponese 150 tona tereta, plus 88 vojnika sa opremom. Tovarni prostor je čak 20% veći od američkog dvojnika i pandana C-5 "Galaxy". Ove avione koriste i Amerikanci: kompanija "United Launch Alliance" (ULA) ima ugovor da An-124 prenosi delove raketa "Atlas V" iz fabrika u Alabami do Cape Canaverala. I satelitska kompanija "Space Systrem Loral" svoje proizvode trasportuje ovim avionima iz Kalifornije do lansirnih rampi u Francuskoj Gijani. I NATO koristi ove avione za svoje potrebe i preko ukrajinskih kontraktora posećuje aerodrome u 18 zemalja, uključujući i Sloveniju.

"Ruslan" drži 21 rekord u različitim disciplinama. U maju 1987. postavio je svetski rekord prevalivši 20.151 km bez dosipanja goriva. Avion je tada leteo bez prestanka 25 sati i 30 minuta. Na uzletanju je bio težak 455 tona. Dve godine kasnije An-124 je na visinu od 2.000 metara podigao teret od 171.219 kg, a 170.000 kg na 10.750 metara.

a1 a2 a3

Konstrukcija ovog aviona poslužila je kao predložak za još većeg džina, "Mriju". Ovaj rusko/ukrajinski mlazni šestomotorac predstavlja najduži i najteži avion ikad izgrađen, sa maksimalnom uzletnom težinom od 660 tona! Napravljen je samo jedan komad, a prošle godine "Antonov" se dogovorio sa Kinezima da kod njih dovrše drugi primerak, koji je još pre par decenija dovršen 60-70%.

Ovaj avion je izgrađen 1988. godine da bi mogao da u Bajkonur prenese sovjetski šatl "Buran" i delove orijaške rakete "Energija". Kasnije je učestvovao u nekim vojnim poduhvatima, a potom je čitavih 8 godina bio na aionskom groblju. Ipak, Ukrajinci su ga odkonzervirali i pripremili za komercijalnu upotrebu. Drži nekoliko svetskih rekorda, a najpoznatiji je u ukupnom teretu – 250.820 kg.

a4 a5 a6


poredjenje

Poređenje veličina najvećih aviona. Ubačen je i Paul Alanov "Stratolauncher", koji ima najveći raspon krila.

a8

Poređenje karakteristika "Ruslana" i "Mrije".

Ovo je sve bio uvod u ono zbog čega sam počeo da pišem ovu priču. Naime, čitajući neke relevantne sajtove, naleteo sam na podatak da Rusi žele da obnove svoje kapacitete i da za sebe proizvedu zamenu ukrajinskog An-124-100. Nakon 20 godina ovi avioni, sposobni za prevoz tzv. vangabaritnih tereta, beznadežno su zastareli i ako ruski konstruktori ne uspeju da razviju sopstvene nove letilice, moraće da svoje potrebe zadovolje kupovanjem skupih transportera u inostranstvu.

a9

Ideju o gradnji novog aviona prihvatili su konstruktori, kao i glavni operator teretnih giganata – prevoznik "Volga-Dnjepr"[1]. Kompanija je pripremila tehničke zahteve za budući avion pa je čak na svom sajtu objavila fotografiju futurističkog erlajnera, koji se jako razlikuje od svog prethodnika, "sto dvadeset četvorke". I to nije nikakvo čudo.

Bivši glavni konstruktor "Ruslana" i "Mrije", a danas tehnički direktor "Volga-Dnepra", Viktor Iljič Tolmačjov, izjavio je da je za zamenu "Ruslana" potrebno napraviti principijelno potpuno novi avion, veće nosivosti a pri tome ekonomičniji[2].

Po rečima generalnog direktora kompanije Mihajla Smirniha, potrebe Rusije za prevoz ultrateških i vangabaritnih tereta samo će da se povećava. Uprkos sankcijama, već su zaključeni ugovori sa vodećim kompanijama aeronautičkog sektora, "Boenigom", "Airbusom" i "Rolls-Royceom", koji zahtevaju transport delova velikih dimenzija, motora i raketne tehnologije. Do kraja ove godine, "Volga-Dnepr" planira da otvori pet operativnih baza – u Hanoju, Londonu, Lajpcigu, Hjustonu i Šardži[3], i da ih koristi u punom kapacitetu.

Ali problem je što zemlji generalno nedostaju avioni. Prema izveštajima medija, tridesetak aviona An-124 koje Rusija poseduje, više od deset se ne eksploatiše zbog ograničenih resursa. Do 2040. i moralno i fizičko stanje preostalih biće kritično. Dakle, nove letilice su potrebne što pre to bolje.

a10
Koncept teškog transportnog aviona "Slon". Moćiće da ponese 180 tona brzinom većom od 850 km/h.

a11
Novi avionski motor PD-35 za širokotrupne avione permskog biroa "ODK-Aviadvigatelj".

Prema tehničkim zahtevima "Volge-Dnepra" novi avion će nositi u nebo oko 180 tona (An-124 maksimalno nosi 150 tona). Dolet ne bi trebalo da bude manji od 8-10 hiljada kilometara, tj. takav da avion može bez dopune gorivom da preleti Tihi okean. Takođe će trebati da se napuste ukrajinski motori D-18T proizvođača AO "Motor Cič" a da ih zameni perspektivniji PD-35 potiska 35 tona.

"Volga-Dnepr" očekuje da će proizvođačima novog aviona poći za rukom da postave temelje usklađivanju zahteva ICAO (International Civil Aviation Organization) sve do 2060. godine.

Najzanimljivije je da je Centralni aerohidrodinamički institut (CAGI) koji nosi ime prof. N.E. Žukovskog[4] već razvio koncept budućeg teškog transportera koji će nositi ime "Slon", i čak ga prikazao na ovogodišnjem međunarodnom salonu MAKS. I spolja gledano on se jako razlikuje od nacrta koji je zahtevao "Volga-Dnepr". Unatoč činjenici da se CAGI uveliko oslanjao na zahteve prevoznika.

"Slon" će ličiti na An-124 i pratiće njegovu klasičnu geometriju. Ali koncept Centralnog aerohidrodinamičkog instituta biće za 13 metara duži i sa razmahom krila širim za 15 metara od "Ruslana". Pokretaće ga 4 mlazna motora, ali ne D-18T već unapređeni, ruski, PD-35. Konstruktorski biro "Permski motori" već rade na njima na osnovu PD-14, napravljenim za novi ruski erlajner "MS-21". Potisak PD-35 će biti 30-35 tona po kilogramu vazduha potrošenog u sekundi naspram 23,4 na kg vazduha potrošenog u sekundi kod D-18T.

a12
An-124 "Ruslan".

Po svojim tehničkim karakteristikama novi avion će u potpunosti udovoljiiti "Volgi-Dnepru". Maksimalna nosivost će biti 180 tona! Sa takvom težinom avion će moći da bez problema preleti okean bez spuštanja. Sa teretom od 150 tona njegov dolet će porasti na 7.000 km.

U CAGI se radi na dve verzije aviona. Jedna je za nošenje tereta, a druga za potrebe Ministarstva odbrane i vojsku. Širina poda vojne verzije biće preko 6,5 metara, što će omogućiti prevoz oklopnih vozila u dva reda.

Po mišljenju vojnih eksperata, avion će moći da konkuriše američkom transporteru "Boeingu 747-8F". Po nosivosti biće samo iza An-225 "Mrije", ali će zato biti jeftiniji od njega.

 

[1] Ruska kargo aviokompanija, osnovana 1990. u Uljanovsku. Specijalizovani su za vangabaritne terete (naftna, gasna i kosmička industrija, teška mašinogradnja, humanitarne i mirovne misije, i sl.), pa u svojoj floti imaju 5 aviona tipa Ил-76ТД-90ВД i 12 aviona tipa Ан-124-100.

[2] "Ruslan" nosi 230 tona goriva!

[3] Glavni grad emirata istog imena, treći po veličini i po broju stanovnika u Ujedinjenim Emiratima

[4] Najveći državni naučni aeronautički centar u Rusiji, osnovan još 1918. godine. Sarađuju sa preko 50 inostranih aeronautičkih kompanija i naučnih centara Amerike, Evrope i Azije u oblastima teorijskih i eksperimentalnih istraživanja. Za poslednjih 10 godina institut je ispunio preko 300 ugovora.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi: