Pre nekoliko nedelja, tim “Lunarnog Izviđačkog Orbitera” je objavio ovu fantastičnu sliku Zemlje snimljenu iznad lunarnog obzorja. Ovde je slika znatno uveličana od svojih prvobitnih 8.520×12.388 piksela.

z1

Lunarni Orbiter“ (LRO) je iskoristio obe kamere – i usko- i širokougaonu kameru – da snimi ovu sliku Zemlje u boji 12. oktobra 2015. Mesečeva površina je snimljena crno-belom uskougaonom kamerom; Zemlja je obojena na osnovu podataka širokougaone kamere. data. Pročitaj kako je ta fotografija nastala na Lunar Reconnaissance Orbiter Camera websiteDownloaduj veliku rezolucijue (53 MB).

Ovde se nalaze detalji o tome kako je nastala ova slika. Ukratko: detalji su slikani orbiterovom uskougaonom kamerom (NAC), a kolor širokougaonom kamerom (WAC). WAC ima svega 1/75. deo rezolucije NAC-a, ali u procesu super-rezolucije može da kombinuje oko 50 ekspozicija i prenese boju na mnogo detaljniju fotografiju. Budući da obe kamere svoje slike formiraju skeniranjem linija piksela duž scene, moraju da izvode komplikovane serije okretanja da bi napravile celokupnu sliku, u procesu koji je sumiran na donjim filmićima. Ako pogledaš videoe, videćeš da nije u pitanju “izlazak Zemlje” – s tačke posmatranja letilice, Zemlja zalazi. Usled kretanja letilice a ne rotacije Meseca, izgleda kao da Zemlja zalazi; isti slučaj je zabeležen i na slavnoj fotografiji izlaska Zemlje sa “Apolla 8”.

https://www.youtube.com/watch?v=FVrs6Sv5mvM&feature=player_embedded

https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=GmpS3s17rrA

z2

Lunar Recoinnaissance Orviter Camera“, ili LROC, predstavlja sistem od 3 kamere montirane na orbiter. Ovo su dve širokougaone kamere , NAC, dizanjirane da prave panhromatske (crno-bele) slike.

z3

Širokougaona kamera, WAC, pravi slike rezolucije 100 m po pixelu u sedam talasnih dužina. LROC je samo jedan od 7 instrumenata na orbiteru. Dato je poređenje sa kožićem dugim 89 mm.

Ono što je zanimljivo, to je da su odmah po objavljivanju gornje slike osvanule na netu informacije da je u roku od samo 15 minuta Nasin meteorološki satelit „DSCOVR slikao istu sliku kao LROC:

z4

Ako uporediš raspored oblaka videćeš da su fotografije napravljene skoro u istom trenutku; iako je primetna vrlo mala razlika u geometriji posmatranja, razlika u boji je velika. Zašto boje izgledaju toliko drugačije? Koja je prava? Stavimo ih jednu do druge da bi mogli da ih uporedimo:

stara

Pre i (kada se stavi kursor na fotografiju) posle. Poređenje slika Zemlje sa „DSCOVR“ i LROC. Slike su napravljene skoro u istom trenutku 12. oktobra 2015. jedna sa lunarne orbite a druga sa Lagranžove tačke L1 sistema Zemlja-Sunce. Načinjene su kroz različite kolor-filtere a procesuirane na različite načine. LROS slika (jače plava) je slikana u 12:18:17, a ova mutnija sa „DSCOVR“ 12:40:01.

„Prava“ boja je vrlo subjektivna stvar. Ljudska percepcija boja predstavlja signale iz receptora u našem oku i njihova interpretacija u mozgu. Ćelije („štapići“) u našem oku su osetljive na vrlo široki, preklapajući raspon boja svetlosti. Ali fosfor ili LED ili LCD u tvom monitoru proizvode vrlo uzak snop boja, a i originalni podaci na tim slikama su dobijeni od vrlo uskog segmenta elektromagnetnog spektara – dela koji niti odgovara talasnim dužinama na kojima je naše oko najosetljivije, niti bojama koje tvoj uređaj može da emituje.

Tako da su prikazane slike samo približno u pravim bojama, a razlikuju se po nekoliko osnova. Inženjeri prave slike u kosmosu tako što propuštaju crno-belu sliku kroz tri dazličita kolor-filtera a onda projektuju te slike jednu u crvemom, jednu u plavom, a jednu u zelenom svetlu. Da bi Zemlja izgledala kao Zemlja, mora da se krene od tri slike načinjene u talasnim dužinama bliskim crvenoj, plavoj i zelenoj svetlosti. Oba tima u „DSCOVR-u“ i LROC-u su tako dobili svoje slike Zemlje, ali su počinjali sa slikama u različitim talasnim dužinama, i kombinovali su ih na različite načine.

Ovde se nalazi jedna od listi koja prikazuje kako talasne dužine svetlosti na različite načine utiču na opažanje boja. Na internetu možeš da pronađeš brojne slične tabele, i sve se one pomalo razlikuju jedna od druge, jer se boje razlikuju.

  • Lubičasta: 370-455 nm
  • Plava: 455-492 nm
  • Zelena: 492-577 nm
  • Žuta: 577-597 nm
  • Narandžaste: 597-622 nm
  • Crvena: 622-730 nm

Boja na „DSCOVR-ovoj“ fotografiji potiče od tri različite slike napravljene kroz filtere u talasnim dužinama 680, 551 i 443 nanometara, koje se dobro uklapaju u gornju listu ljudske percepcije boja. Posebno, naučni tim koji rukovodi kamerom EPIC (Earth Polychromatic Imaging Camera) imao je posebnu želju da slika Zemlje bude što bliža onoj kako bi je videlo ljudsko oko; oni su „redukovali učešće plave a malo promenili crvenu“ da bi što vernije simulirali percepciju ljudskog oka. (Ovde možeš da pročitač detaljnije o procesiranju slika u boju „DSCOVR-ove“ kamere EPIC).

Boja na LROC-ovoj fotografiji potiče od tri filtera na talasnim dužinama od 604, 556 i 415 nanometara. LORC-ova slika ima mnogo više kontrasta: tamno je tamnije, svetli oblaci su beli koliko je to najviše moguće. Dva filtera koja su pokrivala braon i zelene površine na tlu su mnogo bliža jedna drugom po talasnim dužinama na LROC-ovim fotografijama nego na „DSCOVR-ovim“, tako da je među njima mnogo manje spektralne varijacije, čineći ukupan utisam malo žućkastim.

Da bi se načinila bolja slika od ove „DSCOVR-ove“, potrebno je opremiti letilicu fiterima sa širim talasnim rasponima koji bi omogućili širi raspon talasnih dužina koje prolaze kroz detektor. Kolor-imidžeri i „Voyagera“ i „Cassinija“ imali su tako široke filtere u crveno, zelenom i plavom, iako su detektori „Voyagera“ bili intenzivniji u crvenom kraju spektra. I pored toga slike nisu bile perfektne; da bi bile još bolje, bio bi potreban spektrometar koji bi mogao da slika u puno, puno talasnih dužina a onda te spektralne podatke pretvoriti u odgovarajući ljudski vizuelni doživljaj.

Dakle, mogu li uopšte slike Zemlje da imaju „pravu“ boju? Po mišljenju većine, ova sa „DSCOVR-a“ je vrlo bliska aproksimaciji, dok je LROC-ova malo manje realna, ali u svakom sliučaju obe predstavljaju Zemlju onako kako bi je ljudsko oko moglo da vidi,


Boje Sunčevog sistema

Kako zaista izgleda devojka?


  

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 2 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 2 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 2 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 13 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 18 sati ranije

Foto...