MM logotipMesijeov maraton, Letenka, 25. mart 2017.

Razgovor sa Markom Savićem 

Nemanja: Dobro veče, ja sam Nemanja Micić, nastavnik fizike u OŠ „Vuk Karadžić’’, iz Zrenjanina a sa mnom je bivši đak te škole, Miroslav Ružin, a sadašnji đak Medicinske škole u Zrenjaninu. Zamolili bi Vas da nam odgovorite na nekoliko pitanja.

Miroslav: Molim Vas da se predstavite.

Marko: Ja sam Marko Savić, rodom iz Grocke, stanujem trenutno u Beogradu. Radim na Institutu za medicinsku statistiku i informatiku na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Astonomijom se bavim iz hobija, pomalo fotografijom, a najviše posmatračkom astronomijom.

dsc00806m

Miroslav: Šta za Vas predstavlja Mesijeov maraton i koliko puta ste do sada učestvovali?

Marko: Do sada sam učestvovao kao takmičar 4-5 puta. Za mene je to prvenstveno druženje sa ljudima koji su takođe zaljubljenici u astronomiju. Uživanje mi je da dvaput godišnje dođem ovde na Letenku i da se sa njima vidim. Nakon neposrednog susreta, prelazimo na takmičarski deo, gde prvo postavljamo teleskope, kako bismo kasnije posmatrali nebeska tela.

Miroslav: Šta Vas je podstaklo da počnete da se bavite astronomijom?

Marko: Najviše radoznalost i oduševljenje noćnim nebom. Još kao jako mali sam naučio da prepoznajem i razlikujem sazvežđa. Posle toga duže vreme nisam bio u astronomiji, nisam imao opremu. Zatim, kada je prolazila kometa koja je mogla da se uoči samo dvogledom, rešio sam da ga nabavim putem interneta, te tražeći dvoglede, naišao sam na teleskope, koji su veoma pristupačni sada. Oduševio sam se mogućnošću da sebi mogu da priuštim teleskop, te je tako sve počelo. Svaku vedranu noć sam provodio sa teleskopom tražeći nebeske objekte, uglavnom nama bliže planete, kao i Mesec. Pridružio sam se ekipi koja dolazi svake godine na Frušku goru i tu je oduševljenje iz okupljanja u okupljanje sve više raslo.

Miroslav: Kojim delom astronomije se tačno bavite?   

dsc00807m

Marko: Posmatračkom astronomijom. Naravno, svi koji se bave astronomijom iz hobija, pre ili kasnije požele da uslikaju ono što osmatraju. Ja se još uvek držim prilično posmatračkom delu, odnosno, najviše volim da uzmem teleskop ili dvogled, da posmatram te objekte i uživam. Oprobao sam se i u fotografisanju planeta. Oprema koju trenutno posedujem mi to dozvoljava i tu sam se izvežbao, pa sam sa uspehom fotografisao: Jupiter, Saturn, Veneru itd.

Nemanja: Kako astronomija utiče na mlade ljude? Da li u deci budi podstrek ka bavljenju naukom? Šta ovaj događaj znači deci koja imaju priliku da dođu ovde?

 Marko: Deca imaju ogromnu dozu radoznalosti, žele da znaju svet oko nas, šta je to i kako to funkcioniše, pa i sva dešavanja koja se odvijaju na nebu. Astronomija je, kao nauka, zgodna, iz razloga što povezuje sve nauke, ne samo fiziku, već i biologiju, hemiju, kao i planetarne nauke. Ko se “upeca” na astronomiju, praktično se ”upeca” na sve nauke. Sve to je, zapravo, jedna velika draž. Naravno, ovakva okupljanja su najbolja šansa, po mom mišljenju, za mlade ljude da kroče u svet astronomije. Svi učesnici Mesijeovog maratona rado prenose svoja iskustva novim licima.

mag 133 njpgNemanja: Bliska nauka astronomiji je astrofizika koja se bavi poreklom, strukturom i sastavom nebeskih tela. Kako astronomija pomaže astrofizici u njenom napredovanju?

Marko: Savremeni teleskopi, koji se služe što vidljivom svetlošću, što zračenju koje pripada opsegu gama zračenja, sakupljaju ogroman broj podataka. Zadatak astrofizičara je da u toj „šumi” podataka uoče određene pravilnosti.

Nemanja: Da li je to jednostavan posao? Čitaocima će biti zanimljivo da saznaju podatak o tome koliko je to zapravo teško i koliko ta osmatranja dugo traju? Čisto da uputite osobe koje imaju želju da počnu da se bave astronomijom.

Marko: Svaka nauka je zapravo jako teška. Često se kaže da ume da bude dosadna. To, u dosta slučajeva može biti tačno, da je nauka jako teška, ponekad i dosadna, ali je upravo ta neka draž saznanja o nečemu što nismo do sad znali, a sada smo, na ovaj ili onaj način saznali, upravo to potpuno anulira sve negativne komentare upućene na račun nauke. Astrofizičari često dobijaju podatke sa teleskopa, bez da su oni išli na opservatoriju ili da su oni vršili ta posmatranja, već neposredno dolaze do podatak iz opservatorija. Čak i ljudi koji opslužuju opservatorije možda u mnogim trenucima ne uživaju toliko, jer dosta vremena provode dok operišu teleskopima ne gledaju u njih, jer postoje senzori za snimanje. Na teleskopima na Havajima, kada je Božić u Americi pred Novu godinu, ekipa koja opslužuje teleskop je napravila okular koji odgovara datom teleskopu, te celu noć provedu u posmatranju neba i to božićno veče provedu na najlepši način – posmatrajući Vasionu.

 Miroslav: Kakvo je Vaše mišljenje o amaterskoj astronomiji u našem društvu?

Marko: Amaterska astronomija kod nas jako lepo funkcioniše. Sigurno ne toliko lepo koliko bismo želeli. Čini mi se da svaki gradić, ili svako malo veće selo u Srbiji ima osobu koja se bavi astronomijom i postiže neke fine rezultate u astrofotografiji i posmatranju, ali sama ova druženja  se svode na svega dva susreta godišnje na Letenci. Astronomsko društvo ‘’Ruđer Bošković’’ organizuje jednom ili dvaput godišnje izlete za astronome amatere kako bi vršili osmatranja. Fali nam više ovakvih okupljanja, gde su ljudi naviknuti da dolaze svake godine i da znaju koga će tu da vide od poznatih ljudi, kako bi uvek mogli da nauče nešto novo.

Miroslav: U kojim ste astronomskim aktivnostima Vi učestvovali?

Marko: Ja sam učestvovao na astronomskim takmičenjima. Na Mesijeovom maratonu na Andrevlju 2011. godine bio sam prvi. Posle toga sam učestvovao na još par maratona, gde sam osvajao druga i treća mesta. Fotografisao sam planete, a u poslednje vreme se dosta bavim tehnikom snimanja kretanja Sunca – solarografijom. To je tehnika gde se bukvalno od limenke i fotopapira napravi fotoaparat, tzv. ‘’pinhole’’ kamera. Limenka se pričvrsti negde, stoji nekoliko meseci i beleži kretanje Sunca od istoka ka zapadu, kao i sve statične objekte koji se nalaze na horizontu. To je jedna jako lepa, a nadasve primitivna tehnika kojom se može vršiti fotografisanje. Te fotografije na kraju ispadaju dosta zanimljive. Često se desi da fotografije ne uspeju, te je to jedan od faktora iznenađenja bavljenja ovom tehnikom.

Miroslav: Koja je Vaša poruka mladim astronomima?

Marko: Pogled gore i što više radoznalosti, što više novih saznanja, kakva god ona bila, čime god da se bavili. Vrlo je važno da ljudi poseduju neki hobi, da se bave nečim sem svog posla, štagod to bilo. To je nešto što bih svakom preporučio.

Nemanja i Miroslav: Hvala Vam što ste izdvojili vreme za ovaj intervju.

SVE JE FIZIKA
Miša Bracić
MisaBracic portret